|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
D.W.
Pauline
Color:red, black and white
Number: seven
Love: my baby boy 4ever
Dream: the other side of me
Wish: something that I want to be
Music: everything for me
Age: sixteen
Linkovi
Child of Bodom
...kišna noć...
Gibson
NetParty
Blog.hr
Blog servis
Kad bih se u mračnoj noći probudila,
pogledala bih svijet od postanka samog.
Taj svijet u kojem svi žive zbog nekoga,
za nekog žive u staklenci neživoj.
Od mora do najviše planine žive
u stadu se propinju razna zbivanja.
To ljudska su stvorenja što ne znaju sve,
a žive da bi promijenili postelje.
I oni vide i znaju granice te,
i oči i tijelo gledaju okolo.
Da zvijezde na nebu, te zvijezde zbrajane
ispune želje u mraku noći žarke.
A postelja koja me pokriva - spava.
Izmorio ju je taj život bez smisla.
Već oči sklapam da u mrak se pretvore
te misli strašne, u snove neželjene...
Shadows, one by one pass door step every house.
And there is no light...light is shut...there is a scream from the dark.
Strange girl is sneaking on the street and she desappear in the shadow..shadow swallow her.
Shadows atack you and take away in darknes and dark.
They call you to go with them and then you feel the cold.
One shadow entry to your heart and don't allowed you to feel on way that you wont.
They take you in the distance...in darknes and...dark...
Svijet je postao okrutan,
više ne postoji sigurno mjesto.
Ljudi bježe sami od sebe,
suze počinju teći,
ni pjesma ih ne može sakriti,
ona više rane ne lijeći.
Munje su oko nas,
gromovi razaraju,
glazba straha tutnji u ušima.
Glava traži spas,
anđeli vrata zatvaraju,
nemir je u njihovim dušama.
Boje su postale tamne,
svijet se okrenuo protiv ljudi.
Glasovi straha vrište u nama,
žele izaći na svijetlo kojeg nema...
U mojem tijelu biće jadno,
zarobljeno u tami, izgubljeno.
Vriši iznutra, plače i jeca,
mi nismo još odrasli, a nismo ni djeca.
Glava boli, duša hoće van,
da luta po svijetu i ostvari san.
Što tijelo osijeća opisat se ne može,
biće zarobljeno gura se ispod kože.
Očajno traži, već od umora pada,
uzima dah i probija se sada.
No, prolaza nema, put nije lak,
oslobodit će se na kraju, to zna svak'.
