Svijet je postao okrutan,
više ne postoji sigurno mjesto.
Ljudi bježe sami od sebe,
suze počinju teći,
ni pjesma ih ne može sakriti,
ona više rane ne lijeći.
Munje su oko nas,
gromovi razaraju,
glazba straha tutnji u ušima.
Glava traži spas,
anđeli vrata zatvaraju,
nemir je u njihovim dušama.
Boje su postale tamne,
svijet se okrenuo protiv ljudi.
Glasovi straha vrište u nama,
žele izaći na svijetlo kojeg nema...
Post je objavljen 09.05.2008. u 10:47 sati.