U mojem tijelu biće jadno,
zarobljeno u tami, izgubljeno.
Vriši iznutra, plače i jeca,
mi nismo još odrasli, a nismo ni djeca.
Glava boli, duša hoće van,
da luta po svijetu i ostvari san.
Što tijelo osijeća opisat se ne može,
biće zarobljeno gura se ispod kože.
Očajno traži, već od umora pada,
uzima dah i probija se sada.
No, prolaza nema, put nije lak,
oslobodit će se na kraju, to zna svak'.
Post je objavljen 02.05.2008. u 16:14 sati.