subota, 01.02.2014.

66.

Ležim tu i razmišljam kako mi se možda upalio umnjak jer ne mogu baš gutati vodu kako treba, kad odjednom nešto pet puta udari u zid kao ne znam uopće kako da to opišem, kao da do mene živi baba alergična na ljudski rod sa željeznom šipkom i nadljudskom snagom, al ne živi, ustanem se i to je mašina, mama stoji u kariranoj piđami i umire od smijeha radi šokiranog izraza mog lica i vuče mašinu prema vratima.
Počela sam joj nesuvislo pričati kako je naša mašina u mostaru imala zvuk kao nešto što nikad nisam čula kad bi centrifugirala, a taj zvuk bi se čuo kroz tri zatvorene prostorije.