petak, 15.11.2013.

147.

Danas sam upala u bunar i onda mi je prijateljica pružila ruku, pa se sve posložilo.
Nekako se osjećam kao dete u osnovnjaku šta su ga natjerali da za domaći rad piše sastave na temu "što mi se čudesno danas dogodilo", ali ne dogodi se ništa čudesno.
Palo mi je na pamet da ljudi koji rade u referadama mora da u razgovoru za posao trebaju istaknuti svoj kapacitet pritiska i reakcije na outburst stresa. Ja ne bih mogla raditi na referadi. U jednu ruku im se divim, a u drugu želim dić sve u zrak. :D