petak, 30.08.2013.

220.

Jahač zelenog konja, jaše u suton, u pustinji punoj ljubičastog cvijeća sa zelenim peteljkama i crno-bijelim lišćem. Govori kako mu se svidjela ona opereta od prekjučer i kako bi nekad volio da su mu noge duže i prsti uži da ih može više od jednog strpati u nos. Kako bi se operacija mogla provesti kako treba, bilo je potrebno dovesti pet mekanih zekana i dvije malene kruške, te im postaviti čaj od lipe da se inhaliraju. U svakom slučaju, put je bio dug, a staklo je bilo kratko, i u krucijalnom se trenutku prevrnuo sa četvrtog kata ravno na parkiranog slona pet katova ispod. To je bilo nešto najgluplje što sam vidjela u jako dugo vremena.