srijeda, 14.08.2013.

236.

postoje dvije rtine.
- ne postoje. samo je jedna.
dvije su. rtina miletić i rtina miočić.
- samo je jedna, vidit ćeš sad kad dođemo.

Bile su dvije. Njegova naravno, nije bila miletić nego miočić. Vlahilend iz prvog lica, dva debila, ja definitivno jedan od njih, nasred ceste, mjesečina kriška limuna, kasnije, puno kasnije, kriška grejpa, i četiri kilometra neosvjetljene ceste pune luđaka ispred nas. Večerala sam na autobusnoj stanici. Improviziranoj. Samo proširenje na cesti. S hranom u krilu. Sa srećom u srcu kad sam shvatila da imamo i ajvara i kapule. Volim kapulu.
Dok sam gledala gore, a ne gledala kuda hodam, pale su četiri zvijezde. Prvi debil, koji mi nije vjerovao da su dvije rtine, hodao je 10 m ispred mene. Cijelim putem sam ga zajebavala. Ne mogu vjerovati da moram hodati po cesti usred noći, po jebenoj cesti punoj luđaka u autima šta idu u Zrče, al s druge strane, nema veze, zvijezde me tješe. Meteori. Koji kurac je već padao. Samo dok sam gledala.