subota, 10.08.2013.

240.

U mojoj glavi stotinjak glasova
istim intenzitetom i kaosom mantraju:

Ti si najjača na svijetu.

*probudi se!*

nekidatum2006.

Izdišem vatru iz solarnog pleksusa.
Glava će mi eksplodirati.
Ne čujem više ni jedan glas u glavi,
a slike koje mi podsvjest stvara, ignoriram.
Samo nekakav potisnuti bijes i svjesna nesposobnost da oprostim.
Drugima, ili sebi, to je posve nevažno.

U grču stagnacije sam zbilja predugo i bojim se opuštanja.
Ponekad mi se čini da se patološki bojim potpuno krivih stvari.

Dragi Bože.
Oprosti mi što se ljutim i što sam nestrpljiva.
Oprosti mi što sam spora, lijena i neodgovorna.

Da se nisam uvjerila da je moja neodgovornost veća od ljubavi koju nekad osjećam kao ljudsko biće, skoro bih bila toliko bahata da obećam da ću biti bolja. Ali treba ostati svjestan okvira svojih mogućnosti.