|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Tea
Dajana M.
Dajana V.
Manuela
Lea
Siki
Nina
Marina
Mirna
Nea i Nika
Saška
Sanja
Dajana Mrk
Kiky
Marcela
Ivana-just me***
Tamy
Atleticarke_ri
Renato
Crna
NEŠTO O MENI:
IME: Anna
GODINA: 15
NAJ PRIJATELJ: ma ih puno
NAJ PRIJATELJICA: Sanja, Veronika, a iz razreda Sara,Kristina,Tea.Ć
TRENIRAM: Karate..vec 8 godina =)
NAVIJAM ZA: nk Rijeka
DEČKO: sta ce mi jos i on...sala...nemam ga...
ancy-ri@hotmail.com
KOLIKO ME POZNAJEŠ????
SJECANJA
Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.
I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.
Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.
A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim crvenkastim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.
Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...
TRAŽIT ĆU TEBE
Tražit ću te na livadama
u šarenim bojama leptira,
u raskoši proljetnih grana,
u prvom pupoljku ruže.
Tražit ću tebe...
Tražit ću te kada je sve dobro
i onda kada me uspomene slome.
Jutrom ću te tražiti u cvrkutu ptica,
a noću u prostranstvima tame.
Tražit ću tebe...
Tražit ću te u letu galeba
i moru valovitom,
u zalasku sunca
i na obali gdje smiju se djeca.
Tražit ću te u novom danu,
i jutarnjoj rosi.
Stavit ću ruku na svoje srce -
i tamo si ti...
I u vjetru nemirnom
što igra se u mojoj kosi.
…MOJ NOVI POČETAK
uz priguseno svijetlo ,
i uz dim cigarete..
Pisem stihove ove…
želim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica,
Uzivam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i prošlost vijeka…
Nedavno sam imala priliku na neki način se vratiti u svoje djetinjstvo. U navali pospremanja sam naletjela na prašnjave kutije pune igračaka koje sam svakodnevno koristila. Osim velikog spremanja, zabavila sam se, prisjetila davnih dana i dobila inspiraciju za pisanje još jednog posta…Vadeći sve te igračke iz prašine kutija u kojima stoje već neko vrijeme, prisjetila sam se svake sitnice. Prisjetila sam se svoga djetinjstva, za koje mi se sada čini da je prošlo prebrzo. Zapravo, ne sjećam se kada je prestalo.Svi smo mi kao klinci htjeli što brže odrasti, postati veliki i važni. Još uvijek nismo odrasli, niti smo veliki i nešto posebno mudriji, ali smo na putu k odrastanju i to nažalost bez povratne karte. Neki se možda ne bi ni htjeli vratiti u djetinjstvo iz mnogih razloga, možda čak ni ja to ne želim, ali neki trenuci iz djetinjstva mi još ponekad fale i voljela bih se na trenutak vratiti u to doba. Sigurna sam da svatko, baš svatko ima makar jedan dio svog djetinjstva koji želi zauvijek čuvati, koji neće nikada zaboraviti. Znate one slatke gluposti što ih djeca govore? Pokušajte nekad malo slušati to što pričaju, imat će smisla. Imat će smisla zato što klinci ne stignu razmišljati zašto je nešto tako kako jest, koliko će profitirati ako učine nekome nešto, i koliko će nekome napakostiti. Nisu proračunati i obavijeni sa stotinu problema od kojih ne mogu razmišljati. Kad se smiju, smiju se zato što im je nešto od srca smiješno, a ne zato da bi nekoga impresionirali ili ostavili dobar dojam. Važne su one jednostavne, a opet tako komplicirane stvari, kao što su iskrena radost, veselje, smijeh, bezbrižnost, živahnost i opuštenost. Stvari koje jednim dobrim dijelom gubimo kako više odrastamo. I baš zato mislim da zbog dijela tih stvari ne treba dopustiti jednom dijelu nas da odraste. Zaboravljamo se veseliti malim stvarima, zaboravljamo na važnost iskrenog osmijeha i kompliciramo život sami sebi time šro previše razmišljamo o posljedicama baš svega. Koliko god godina imali, to uopće ne mora značiti da smo odrasli. U tom smislu godine su samo broj, a naš duh, karakter i ponašanje pokazuje koliko godina zapravo imamo.
