Nedavno sam imala priliku na neki način se vratiti u svoje djetinjstvo. U navali pospremanja sam naletjela na prašnjave kutije pune igračaka koje sam svakodnevno koristila. Osim velikog spremanja, zabavila sam se, prisjetila davnih dana i dobila inspiraciju za pisanje još jednog posta…Vadeći sve te igračke iz prašine kutija u kojima stoje već neko vrijeme, prisjetila sam se svake sitnice. Prisjetila sam se svoga djetinjstva, za koje mi se sada čini da je prošlo prebrzo. Zapravo, ne sjećam se kada je prestalo.Svi smo mi kao klinci htjeli što brže odrasti, postati veliki i važni. Još uvijek nismo odrasli, niti smo veliki i nešto posebno mudriji, ali smo na putu k odrastanju i to nažalost bez povratne karte. Neki se možda ne bi ni htjeli vratiti u djetinjstvo iz mnogih razloga, možda čak ni ja to ne želim, ali neki trenuci iz djetinjstva mi još ponekad fale i voljela bih se na trenutak vratiti u to doba. Sigurna sam da svatko, baš svatko ima makar jedan dio svog djetinjstva koji želi zauvijek čuvati, koji neće nikada zaboraviti. Znate one slatke gluposti što ih djeca govore? Pokušajte nekad malo slušati to što pričaju, imat će smisla. Imat će smisla zato što klinci ne stignu razmišljati zašto je nešto tako kako jest, koliko će profitirati ako učine nekome nešto, i koliko će nekome napakostiti. Nisu proračunati i obavijeni sa stotinu problema od kojih ne mogu razmišljati. Kad se smiju, smiju se zato što im je nešto od srca smiješno, a ne zato da bi nekoga impresionirali ili ostavili dobar dojam. Važne su one jednostavne, a opet tako komplicirane stvari, kao što su iskrena radost, veselje, smijeh, bezbrižnost, živahnost i opuštenost. Stvari koje jednim dobrim dijelom gubimo kako više odrastamo. I baš zato mislim da zbog dijela tih stvari ne treba dopustiti jednom dijelu nas da odraste. Zaboravljamo se veseliti malim stvarima, zaboravljamo na važnost iskrenog osmijeha i kompliciramo život sami sebi time šro previše razmišljamo o posljedicama baš svega. Koliko god godina imali, to uopće ne mora značiti da smo odrasli. U tom smislu godine su samo broj, a naš duh, karakter i ponašanje pokazuje koliko godina zapravo imamo.
Post je objavljen 23.11.2006. u 22:18 sati.