Prosinac 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (3)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off


Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Tea
Dajana M.
Dajana V.
Manuela
Lea
Siki
Nina
Marina
Mirna
Nea i Nika
Saška
Sanja
Dajana Mrk
Kiky
Marcela
Ivana-just me***

Tamy
Atleticarke_ri
Renato
Crna



NEŠTO O MENI:

IME: Anna
GODINA: 15
NAJ PRIJATELJ: ma ih puno
NAJ PRIJATELJICA: Sanja, Veronika, a iz razreda Sara,Kristina,Tea.Ć
TRENIRAM: Karate..vec 8 godina =)
NAVIJAM ZA: nk Rijeka
DEČKO: sta ce mi jos i on...sala...nemam ga...

ancy-ri@hotmail.com

KOLIKO ME POZNAJEŠ????




SJECANJA


Kazu da oci mi se zacakle kad pricam o tebi,
o svemu onom sto smo bili i sto smo mogli bit.
Kazu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,
nekako sjetan i tuzan.

I mogu se zaljubljivat nakon tebe, doista mogu.
I jeli zaista bitno sto ih sve s tobom usporedjujem.

Jos cujem korake proslosti,kako u srcu,
idu u krug, tapkaju,
ne znaju kud bi sa sobom.

A ti, ti si moja proslost, sve ono sto sam nekad bila,
moj smijeh i moja suza.
Sada si samo sjecanje, samo toplina u grudima,
samo jeza koja me prodje kad me pogledas tim crvenkastim ocima,
samo uzdah kad se sjetim tvojeg poljupca.

Ti lezis tu u svakoj mojoj biti, u svakom jutru,
ti si moja tajna zelja u svakoj paloj zvijezdi.
samo ti...












TRAŽIT ĆU TEBE


Tražit ću te na livadama
u šarenim bojama leptira,
u raskoši proljetnih grana,
u prvom pupoljku ruže.

Tražit ću tebe...

Tražit ću te kada je sve dobro
i onda kada me uspomene slome.
Jutrom ću te tražiti u cvrkutu ptica,
a noću u prostranstvima tame.

Tražit ću tebe...

Tražit ću te u letu galeba
i moru valovitom,
u zalasku sunca
i na obali gdje smiju se djeca.

Tražit ću te u novom danu,
i jutarnjoj rosi.

Stavit ću ruku na svoje srce -
i tamo si ti...
I u vjetru nemirnom
što igra se u mojoj kosi.


…MOJ NOVI POČETAK

uz priguseno svijetlo ,
i uz dim cigarete..
Pisem stihove ove…
želim samo reci,
da sam krenula u pobjede nove..
Zaboravila sam da sam nekad s tobom bila,
sretna sam da su dobri ljudi bili uz mene,
kad si mi slomio krila.
Digla sam se iz pepela.
Cujem ponovo pjev ptica,
Uzivam u zrakama ovog proljetnog sunca
i napokon sam obrisala suze s lica..
Ponekad te se još sjetim,
ponekad me uhvati strah da nikad nikoga
necu imati snage tako iskreno voljeti.
Ali to su samo trenuci slabosti..
Mlada sam i toliko toga me još ceka..
a ti ces ostati moja mladenacka ljubav..
i prošlost vijeka…



utorak, 25.12.2007.

evo mene napokon....nikako da napisem novi post jer jednostavno neznam sa da pisem a i net mi bas nije nes u redu...kod mene je sve super...samo jedno nije...jos neidem u mrkopalj...=(


ugl...hmmm sa je sve bilo ove godine...kada malo pogledam godina mi je bila okk...mislim mogla je bit jos bolja ali...ne smjem se bunit...jedino je falilo kao i uvijek kod mene...ljubav...ali jbg...valjdace i za to doc vrijeme...

od dosade bezveze sam kopala po netu i naisla na jednu pricu koja mi se svidjela pa sam je zeljela podjelit s vama...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Prije mnogo godina, dok sam volontirao u Stanfordskoj bolnici, imao sam priliku upoznati Liz, malenu curicu imena koja je bolovala od teške i ozbiljne bolesti. Jedina joj je šansa bila transplantacija krvi od njenog petogodišnjeg brata, koji je čudesno preživio tu istu bolest te je razvio antitijela potrebna za borbu protiv bolesti.

Doktor je objasnio situaciju njenom bratu, te je upitao dječaka bi li htio dati svoju krv sestri. Vidio sam da je negodovao samo na trenutak prije nego li je duboko udahnuo i rekao "Da, učiniti ću to ako će spasiti Liz."

Kako je transfuzija tekla, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se, no i svi smo bili sretni vidjevši kako se boja vraća u djevojčičine obraze. Tada mu je iznenada lice poblijedilo a osmijeh nestao. Pogledao je u doktora i upitao drhtavim glasom, "Hoću li odmah sada umrijeti?"

Dječak nije shvatio doktora; mislio je da će morati svu svoju krv darovati sestri.

Bez obzira na situaciju i na ljude oko nas moramo uvijek biti spremni pomoci drugima,,,iako je djacak misio da ce on umrjeti kako bi dao krv svojoj sestri nije odustao od pomoci...sa smjeskom joj je davao svoju krv siguran kako ce ona bit sretna i zdrava...svi bi trbali biti takvi...spremni dati i zivot za nase voljene,,,

puno pozdrava i pusa vam saljem....



| komentari (27) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.