Desetak dana prije odlaska u Kranjsku Goru već sam osjećala da su mi baterije u debelom LOW stanju. Peripetije oko posla, obveze koje je trebalo odraditi, što poslovne, što privatne. Srećom, sve se nekako složilo na kraju. Izgubljenu energiju vratih na snijegu. Promjena klime, okoline, obitelj i ugodno društvo vjenčane kume koja nam se pridružila na skijanju - sve je to utjecalo da se ubrzo osjećam puna snage i volje da sredim neke stvarčice u vlastitom životu. Napokon. Vratih si tako izgubljeno samopouzdanje, vjeru u bolje sutra. No, o tome u slijedećem postu.

Preživjeh i situaciju u kojoj pomislih da sam izgubila, a u stvari nije niti bilo gubitka. Naime. Stigli mi u Kranjsku Goru. Nas četvero plus kuma. Plus mačka. Boravak Tasmanijske nemani u apartmanu koštao nas je dodatnih 8 eura po danu. No, mi mačku udomismo, svjesni i savjesni i tako nam i treba.

...Kućna ljubimica je čipirana, ima putovnicu. Par puta prije odlaska na skijanje provozasmo je u autu, na kratkim relacijama, jednom i prek granice - da provjerimo kako uopće izgleda ulazak u Europsku uniju s mačetom. Sve je bilo u redu, treba samo pokazati putovnicu i mačku, nitko ništa dodatno ne pita i ne traži. Daklem, to je sve preživjela. Al je trosatni put do skijališta ipak nešto drugačiji doživljaj za životinju. Stavili smo njen kavez u gepek, pri vrhu tako da je curke otraga mogu vidjeti i pomilovati po potrebi. Bunila se mačka, mijaukala, tražila vanka i na kraju se pomirila sa sudbom kletom...

Nakon dolaska u Kranjsku Goru, prijave na recepciji i preuzimanja ključeva, počela selidba naroda iz auta u apartman. Mačka sva unezvjerena. Te gdje ste me to doveli, te gdje je moja kupaona, te kakva je to nova kuhinja pa gle imamo i balkon pa vidi koliko rupa za zavlačenje ima u ovom novom prostoru. Nakon nekog vremena pozornosti, pustismo je da sama istražuje apartman a mi se bacismo u raspakiravanje. Tajo i starija Potočnica odlučili se već taj prvi dan skijati. Otišao tajo po ski-karte, uskoro izašla van i gimnazijalka. I ostale nas tri, Mlađa, kumica i ja. Nakon jedno frtalj sata sjetismo se da već neko vrijeme nismo vidjeli mačku. Mic-mic, pa Mimi, gdje si, pa zveckali posudom za hranu. Od mačke ni glasa ni stasa. Svojeglavo čeljade nikad se nije ni odazivalo na pozive, zašto bi to sad odjednom napravila, ne zna da je sad frka i kreće zabrinutost a uskoro i panika. Počeo sistematski pregled apartmana. Pregledale smo i kante za smeće i frižidere i ormare. Jok, neima Mimi. Još jednom preturile sve što smo mogle i znale. Pa krenule Mlađa i ja u obilazak apartmanske zgrade. Tko zna, možda je mačka iskoristila nepažnju taje ili starije Potočnice i šmugnula van u trenutku kad su se ovi prtljali s bucama i pancericama i rukavicama i kacigama. Rasporedile se Mlađa i ja u strijelce i krenule dozivati micu macu. Srele se putem par puta i ustanovile da od mačeta ni M. Moramo je onda tražiti vani, na snijegu i -14. Vratile se u apartman, pokupile i kumicu koja je još jednom u međuvremenu pokušala pronaći životinju pod krevetima, ormarima ili dekama. Dogovorile taktiku, koja će pokriti koji dio grada i krenule u potragu. Prvo pretraživale neposrednu okolinu zgrade a onda sve dalje i dalje. Prošlo je tako više od sat vremena, Mlađa je već bila oblivena suzama, meni se osušila knedla u grlu. Kadli...

Zvoni moj mobitel. Muž. Issssuse, kak ću mu reći gdje sam i da tražimo mačku jer se izgubila?! Javim se, spremna da izrecitiram sve što smo proživjele otkad je otišao na skijanje. No, nisam uspjela ni zaustiti nego muž govori da dođemo u apartman i da je Mimi tamo! On i Starija sreli kumicu na povratku sa skijanja. Kuma im rekla da traži micu macu. Nije vjerovao muž da je maca mogla tek tako nestati, a kamoli izaći vanka na snijeg. No, svejedno, pobrzali muž i Starija ostaviti skijaški pribor i alat i upali u apartman presvući se kako bi nam se pridružili u potrazi. Otključali i otvorili vrata a maca mrtvo-hladna stoji u hodniku. I gleda upitno u njih, u stilu "Pa gdje ste vi do sada???"... Mislite da smo otkrili gdje se Mimi bila sakrila? Jok. Ali smo dobrano zatvorili sve rupe, krevete i ormare gurnuli skroz do zida da ne bi bilo niti jednog mogućeg mjesta za novo skrivanje.

Et, srećom je šok ubrzo nestao. Pa je nagla mačkina spolna zrelost koju je osjetila istu noć u Sloveniji i popratila je slijedećih dana cvrkutanjem, povlačenjem po podu i dizanjem guze prošla uz smijeh i zafrkanciju. Slijedeća faza cvrkutanja desila se nakon desetak dana. Pa sad ne znam koliko često maci tako prodivljaju hormoni ali znam da ćemo je do kraja mjeseca dati sterilizirati.