Vrijeme kod kuće mi polagano curi. Treba oprati veš , izglačati što više toga , pospremiti skijašku odjeću u vakuum vreće, izvaditi iz vreća laganiju odjeću. Valja otići u nabavku, nakrcati kuhinju da svekrva ima sve pri ruci...

Sutra moram po uputnicu. Pregledati i pripremiti sve moguće zdravstvene papire. Spakirati jednu torbu za ponijeti. I drugu, koja će mi naknadno stići. Prevrtljivo proljetno vrijeme nimalo mi ne pomaže, moram pripremiti i toplu i laganu odjeću...

Spremam se. U ponedjeljak se privremeno selim. Na Veliki četvrtak mili moji dolaze u Zagreb, zajedno ćemo provesti Uskrs . Oni se vraćaju na more zajedno s bakom. Ja ću dolaziti preko vikenda. Obaviti posao, ako što bude za raditi, oprati i speglati, maziti se s djecom. Ovih dana moram curama objasniti kako ćemo komunicirati preko Google talka. Pa da mi pišu kako su, što rade, da im pomognem oko zadaće ako treba... Ne smijem previše ni misliti kako će mi biti bez njih i njihovog taje, jer ću unaprijed patiti i žaliti a još sam uvijek s njima.