Dojmovi se polako slažu. Bilo je lijepo, zaista prekrasno. Poslužilo nas je i vrijeme i snijeg. Da je bilo klizališta (a saznadoh da su ga imali u planu ove sezone ali su odustali), ovo bi nam sigurno bilo odredište i slijedeće zime.

Pogled s Rogle je predivan. Kao da si na krovu svijeta. Vrhunci okolnih planina vire između oblaka, imaš osjećaj kao da je sve samo snijeg oko tebe.




Staze su najbolje do sada, organizacija na visokoj razini.



Ali bismo odsjeli svakako u hotelu. Iako smo imali priliku čuti nezadovoljne goste koji su uplatili boravak u hotelu s četiri zvjezdice a bili smješteni u hotel s tri zvjezdice. A oba hotela, međusobno povezana, više liče na omladinska zimovališta nego hotele.



U apartman ili bungalow bismo išli ponovo jedino ako je cijena između hotela i bungalowa drastična. Bila je, doduše, i ove godine ali smo zbog prijatelja odlučili uplatiti polupansion umjesto najam bungalowa (obzirom na različite skijaške navike, viđamo se samo na objedima). Razlika između tog najma velikog bungalowa preko Generalturista i polupansiona (znači, doručak i večera u hotelu) preko Kompasa iznosila je oko 2500 kn! Preživjet ćemo tu razliku ali ćemo na godinu biti pametniji.

Boravak u hotelu je puno praktičniji i zbog odlazaka u restoran. Tamo vlada tropska temperatura. Još kad uđeš u skijaškom odijelu i s bucama na nogama (a moraš, jer je vani teški minus i poledica), skuhaš se u trenu. Jednako je tako praktično uplatiti hotelski smještaj zbog hotelskog bazena. Jednostavno izađeš iz sobe u kupaćem kostimu i mantilu, zabaciš ručnik preko ramena i siđeš u bazen. Inače moraš odjenuti skijašku opremu, nositi sa sobom sav potrebiti alat i pribor za kupanje, izaći van na snijeg i led, ući u pregrijane prostore, presvlačiti se u minijaturnim kabinama, te na koncu provesti bar dodatnih pola sata kako bi potpuno osušio dvije duge lape vlastite djece.

Jedno popodne koje smo proveli u Termama Zreče nije bilo baš nešto. Naime, zatvoreni dio kompleksa je relativno mali (svi aquagani i ostale ludosti su dio ljetnog, otvorenog bazena), vladala je velika gužva, pronašli smo jednu jedinu slobodnu ležaljku (pa sam na njoj sjedila cijelo vrijeme da nam je netko ne popali). Moji mili su se jednom namočili. Mrvica i njen tajo odvažili su se i na kratko kupanje u vanjskom bazenu, izlazak na minus i skok natrag te brzo ubacivanje u zatvoreni bazen. Avanturisti.

Cure su se oduševile penjanjem po umjetnoj stijeni. To je nova atrakcija u sportskoj dvorani Rogle. Pola sata teškog fizičkog napora, uz stručno vodstvo trenera. Velika Potočnica osvojila je vrh nekoliko puta, manju je dijelilo nekoliko hvataljki do stropa.


Super je iskustvo i vožnja na zimsko-ljetnom sanjkalištu. Voziš se u saonicama ali one klize po šinama. Možeš regulirati brzinu vožnje, staza je duga oko 1300 m (visinska razlika 400 m) i puna zavoja i poniranja. Nije pravo pravcato sanjkanje ali je sigurno i uzbudljivo. Kad dođeš u podnožje staze, prikvače ti sanjke na žičaru i ona te vucara gore.



... Kratko je trajalo ali bilo je ugodno i sadržajno. Sve primjedbe koje smo imali beznačajne su u sporedbi s činjenicom da su nam baterije napunjene i da smo bili zajedno.