Sajam cvijeća ove godine jubilarni, 10. po redu.



Vrijeme prekrasno, sunčano i toplo. U nedjelju predvečer, za vrijeme nastupa mažoretkinja,



zamirisale prvo šparoge, miris se širio cijelom Novom obalom.



A kad su umiješana i jajca,



kajgana sa šparogama primamila je mnoštvo ljudi.

Subota navečer, koncert. Gužva u gradu, prilazne ceste krcate, prometni policajci morali su regulirati promet (što se vrlo rijetko događa). Gibonni je pjevao nadahnuto. Osim južne tribine, s koje je bilo nemoguće pratiti koncert jer je pozornica s te strane bila zatvorena, ostatak stadiona - krcat. Stajalo se čak i po prolazima. U publici puno Slovenaca, starosni raspon slušatelja i gledatelja – od jedva rođene djece do pedesetogodišnjaka. Dva sata uživali smo pjevajući svi zajedno. Išla sam sama (Serafina, nedostajala si, jako!). Koncert za pamćenje...

U nedjelju smo dragi i ja jedva uspjeli izvući Potočnice van. Svidjelo im se spavati do kasna, povlačiti se po kući, čituckati, gleduckati. Na kraju smo ih odvukli do Savudrije. Stigli smo taman pred početak posljednjeg dijela turnira. Već odavna nismo bili na konjičkom natjecanju, ovo je bila prilika vidjeti uživo i izbliza te prekrasne životinje. Unatoč nekim cestama u gradnji i obnovi, i nemuštim putokazima i ostalim znakovima, skupilo se čak i nešto gledatelja. Curke su slikale našim malim digitalcem, i uspjele uloviti konje u letu.



Danas popodne je pala prva kiša nakon dugo vremena. Ništa strašno, samo da spere prašinu i pelud. Nadam se da više neće padati. Sutra se još održava 38. tradicionalni nogometni turnir Savudrije – veterani.



O rezultatima će vjerojatno podnijeti izvješće specijalni (kljunasti) dopisnik iz Osijeka. Doživjeh s njim dvije-tri blogerske minute. To je, izgleda, najnovija kategorija u blogerskim susretima. (Al, napredujemo mi. Lani niti jedan susret. Ove godine te legendarne minute. Tko zna, slijedeće godine možda i dođemo do kave.)