Bijah jučer u Trstu. Pokušala si naći cipele. Nisam uspjela. Al mi rit vidjela puta. Ujutro smo potjerali djecu u školu a nas dvoje odraslih sjeli u auto i otišli. Dvije granice, par policajaca i carinika, malo obične malo šire a malo i autoceste i eto nas kod Digića. Za nekih četrdesetak minuta od kuće.



U trgovačkom centru malo kupaca.



Prvo smo si kavicu popili



a onda krenuli u obilazak. Ništa posebno. Nešto robe još ima na sniženju, a stigla je i nova roba.



U cipelarnama više vidjela modela za dijete veliko nego za sebe.



Pa odustala od kupnje postola. Jednostavno nisam našla ništa što bi mi se posebno svidjelo. Na sreću da imam što staviti na noge pa nije velika preša... Nakon dva sata obilaska i kupnji par komada odjeće, zaputismo se kroz industrijsku zonu Trsta



prema trgovinama na graničnom prijelazu Italija-Slovenija. Tamo smo još malo procunjali, obavili u supermarketu kupnju i potrošili skoro kao i za odjeću (te Nutella, te žitne pahuljice, te ovo te ono...). I tak, nisam to jutro zarađivala nego trošila. Al sam fakat skromna. Nema više kupovanja naveliko...