Ova prethodna obavijest nije bila prvotravanjska šala. Da bar je. Trenutni rezultat je neodlučen. Blogerica je u svom stanu. Kompjuter joj je zaključan, stavio muž lozinku. Ponuda je da "vrijeme donese zaborav", a zauzvrat ne smije pisati blog. Jesmo baš opasna grupa luzera (kak o blogerima misli dotični). Treba nas iskorijenit. A mi se nekako ne damo. Em smo po naslovnicama bloga, em smo po novinama, em smo na televiziji. Zamislite Gorana Milića, ugodno zavaljenog u stolicu kako dio svog Dnevnika odvaja za vijest iz blogosfere: "Zgbabi muž je dao ultimatum: il blog il brak s njim. Javit ćemo vam nastavak ove blogerske priče."

Ovo mi je zgbaba poslala a ja prepisujem:

"Ni šala, ni prvotravanjska ovo bila nije
Pod zatucanim lažima trula veza gnjije.

Sad mudra i kodirana k´o Nostradamus moram biti,
Otkrivenu, mogli bi me na lomači spaliti.

Izabranim sam imenom sudbinu zapečatila
Gričkom vješticom se nazvala i u prošlost vratila.

Al´ i bez Siniše il´ Anzelma sama ću se snaći,
Svakom zabranom i objedom moj glas je samo jači!

Hvala svima koji ste mi slušanjem snagu rasti dali
Uvažavali moje misli i s osmijehom ih čitali.

Kao Matovilka iz tornja kosu ću zabaciti
Proglas svijetom, o snazi žene, javno ću objaviti.

Prvo, ipak, moram stati i smislit tajni znak,
A onda ću se vratiti i vječnim svjetlom ukinuti mrak.

Pozdravljam vas i pozivam da očekujete ključ,
Ostavljat ću vam mrvice i trag će biti vruć.

Kroz labirint zvan život, pozivam vas u lov,
Spremni uvijek budite kad začujete zov.

Idem, al´ ne nestajem, kao vizija ću biti,
Mislim na vas, mašem i obećajem da ću se vratiti!"