Uhvatilo i mene. (Djeca i muž su dobro, hvala na pitanju.) Glava mi ko bubanj, nos šteka, nemam osjećaja ni okusa ni mirisa. Pijem čaj, kuham domaću pileću juhicu, gutam Coldrex, rastapam šumeće aloe vera tablete. Ne dam se. Treba ozdraviti do subote. U subotu je fešta, starija Potočnica pozvala je svojih 11 komada djevojčuraka. Pripreme su u punom jeku. Izgleda da će se tajo ovaj (i to prvi) put elegantno izvući, tak da ja ostajem glavna konobarica. Neka, nek se samo curke dobro provedu. I onda je mir do Uskrsa. Do tada ćemo se oporavljati. Naročito financijski. Ali, sve je to za ljude.

Ovdje je do malo prije daždilo. Sumorno je i bljakasto. Hoću sunce, hoću buru! Čekam još uvijek krovne majstore. Majstori iz DigiTV-a jučer došli, nešto mrdali po anteni, spominjali neke Sunčeve pjege koje ometaju satelitski program (ma, mislim...). Prijem je nešto bolji, ali nije to – to.

Danas je onaj dan koji se nekad obilježavao u velikom dijelu muške populacije pojačanim protokom alkohola i okašnjelim dolaskom kući. Žene su znale, a i danas znaju dobiti poneki cvijet il bombonijeru. Ja već rekoh da me to puno ne obadire. Nit sam obespravljena da moram čekati taj jedan jedini dan u godini da me se tretira kao žemu, nit želim da moja djeca il zakoniti troše lovu na preskupo cvijeće. Eno meni cvijeća u dvorištu, čak mi i sretni bambus u radnji lista. Dobih jučer grančicu mimoze od mojih baba iz Zajednice žena Bujštine. Uz cvijeće priložena pozivnica za današnje savjetovanje i prezentaciju, vrhunska kozmetika Artistry and Funkhauser. Kako izgledati 10 godina mlađa. Ako se budem bolje osjećala, odoh to čuti i vidjeti. Pa kad se sutra vratim mlađa, ihaaaa. Mlada a muuuudra, gdje li će mi kraj biti???

Koja slavi, neka joj je sretno i berićetno. Eto jedne prigodne: