Moja prva, starija Potočnica danas je navršila 12 godina. Godine koje tjeraju na razmišljanje. Vježbam živce već naveliko. Tešem ja nju, teše ona mene. Nije to više balavica. Ponekad se ponaša kao curetak a ponekad ne mogu vjerovati koliko je zrela, pametna i odgovorna. Bube su joj već počele rompati po glavi. Mijenja raspoloženja u roku keks. Maziti je smijem samo kad ona to želi. Vani bih je, npr. pred školom, najradije izgrlila i izljubila. Ne smijem. Ni pomisliti. Presretna sam kad se uspijemo oko nečega dogovoriti od šuba, bilo da je riječ o hrani, odjeći, televizijskom programu. Metar i pol djevojčurka. A među nižima je u razredu. Proučava ima li celulitisa, špeka po trbuhu. Kuka i jadikuje jer mora nositi aparatić za zube, mora vježbati zbog kičme koja prijeti skoliozom...

Obožavam je i ponosna sam na nju.