Kad te krene, onda te krene... Jučer sam dragom razvalila laptop, službeni. Osnažila sam, izgleda, pa je obično vađenje USB-a rezultiralo čupanjem dijela utikača. Makina crkla, ugasila se, ni da bi.

Onda me i na poslu sastavilo. Popodne mi nešto zapelo u stroju, prolupalo. Probala popraviti, nisam uspjela. Dragi mi obećao danas doći. Nadam se da će riješiti kvar sam, da ne moramo servisera zvati. Svaka čast serviseru, fakat je dobar al mu treba platiti i ruke i put do ovamo i natrag. Pa me više košta njegova kilometraža nego servis. Nešto ćemo improvizirati. Tako da mi je sad tišina u radnji. Vani rominja dosadna kiša (majstora za krov još uvijek psujem i čekam par suhih dana da može doći), čuju se koraci na ulici. Baš depresivan dan.

Gledam prognozu za vikend, najavljuju sunce. Da bar. Ove godine je program maškara donekle izmijenjen. Vrtićka reduta ilitiga povorka kroz grad bit će u subotu ujutro. Isti dan popodne slijedi "velika", odrasla. Na sreću, dječji maskenbal održat će se ipak u hotelu, u nedjeljno rano popodne. Mlađa Potočnica već je triput promijenila ideju za masku. Jedna od ideja uključuje crnu majicu i crne hlače ili štrample. Moš mislit, baš djecu oblačim u crninu. Imaju obje crnu dolčevitu al sa šljokicama po cijeloj prednjici, onak za svečanije zgode. Crne lasteks hlače velika ima, i to joj taman treba za veliku redutu. Kupila sam na tržnici crnu dolčevitu za 50 kn, pa nek i jedna i druga nose. Mlađoj smo našli neke tamnocrvene hlače, proći će.

Maškare mi padaju u nezgodno doba godine, baš u vrijeme najveće besparice. U veljači mi je i registracija auta, i za to ode lova. Još je tu i rođendan starije. Ove je godine ipak odlučila pozvati veće društvo. Lani ih je pozvala 17, došlo je 16 pišulja. Ove godine smanjila popis za jednu, iako je samoj sebi svečano obećala da će biti puno manje društvo, jer se ovako cure raspodijele u grupice. Jedne slušaju glazbu s mobitelčića, neke nabadaju po glasoviru, neke tračaju, neke čitaju časopise... No, njen rođendan, njena volja. Obzirom da su već neki u razredu prestali s takvim slavljima, vjerujem da će i ova moja nagodinu izvesti par cura u slastičarnu ili pizzeriju.

Nakon što se vratimo s krštenja u Zagrebu, treba ispuniti rođendansko obećanje i velikačkoj kupiti dvije bijele mišice. Zaželjelo dijete još prije ohoho vremena, tajo obećao nadajući se kako će je napustiti želja. Hihi, nije. Tako da u ožujku imamo potragu za miševima piševima. Potočnica obećala kako će ih paziti, maziti, čuvati, hraniti, čistiti. Proučava ovih dana savjete o uzgoju. Živi bili pa vidjeli. Bijele miševe...