"Zora je svanula..."
"Zora rudi, bit će dana..."
"Dok me budi nova zora, znam da sretan bit će dan..."
Kad te ujutro dočeka ovakav prizor na nebu, nema razloga ne imati sretne misli. Ko Petar Pan...

Vrijeme je neko čudno. Miješaju se jugo i bura, tijekom dana zasja sunce, zrak je čist, pa se onda neka vlaga uvuče, padne koja kap kiše. Temperatura danju ode do 15°. A grad je prazan. Otišli Istrani na skijališta. Sad, hoće li se baš naskijati... Tko je uplatio, mora ići. Jer, osiguranje za odustajanje od putovanja ne pokriva nedostatak snijega. Kao kad kreneš na more, a ono kiša pada svih tjedan dana, ili za koliko si već uspio skucati novaca.

Sutra moji mili odlaze u Sisak. Mlađa Potočnica ostaje tjedan dana kod otkačenog dide i bake. Starija se vraća s tajom svojim u ponedjeljak. Moja mama liječi gripu. Obići će je samo zet. Da ne izazivamo bolest bespotrebno. Ako se ostvare novi planovi, za tjedan dana ćemo otići do nje. Usput pokupiti onu malu pišulju. Vratiti je doma, na oporavak od didinog maltretiranja. Jer će sigurno biti – te ovo ti nije dobro, te ovo ne smiješ, te... No, to je jedini dida koji je ostao. Kakav god blentav i terorističan bio.