Većina stvari je spakirana. Još jedna noć, doručak, krcanje auta, odjava iz hotela, jedno prijepodnevno skijanje i klizanje. Pa presvlačenje i ručak, potom na put. Kući. Rado bismo još ostali, tek je jutros i večeras propadalo malkoc snijega. Da smo došli u ovaj ugođaj, bio bi zaista bijeli Božić…

Danas smo obišli Villach. Ni pol sata vožnje preko Korenskog sedla (Wurzenpass). Granični prijelaz je bio otvoren, cesta suha, nagib 18%. Popeli se začas, začuđeni zašto je Korensko sedlo pojam teške ceste. Moj je dragi zaključio da Slovenci očito nisu vozili po cestama oko Motovuna pa su ozloglasili ovaj uspon. Doduše, kad zapadne snijeg po cesti, vjerojatno nije baš najugodnije penjati se ovuda. Villach je lijepo okićen. Na svu sreću, sve su trgovine bile zatvorene, pa i Kika… Sparkirali smo se pored prve crkve u gradu i otpješačili do centra (hehe, znam njemački pa sam bila glavna frajerica u društvu, pitala za centar ali morala i naručivati pijaču). Usred grada prirodno klizalište! Da sam znala, ponijela bih klizaljke i ugodnije provela pol sata nego se usmrdila u obližnjem kafiću. Već smo zaboravili na ugođaje smrdljivih kafića gdje se dim može tek sjekirom rezati. Talijani, naime, već dugo imaju zabranu pušenja na javnim mjestima. Kratka kava i kapučino – 1.80 ojra. Popili, izašli van iznenaditi pluća. Sad mi hotelska soba bazdi po duhanu.

Polako sređujemo dojmove sa skijanja. Sutra, kad se vratimo, zapisat ćemo što smo sve zaboravili ovaj put ponijeti i što ne smijemo zaboraviti za slijedeći put. Viška stvari, začudo, nije bilo. Što se cijena skijaških karata tiče, prošli smo fenomenalno. Umjesto tristotinjak eura za šest dana skijanja, uštedjeli smo prvi besplatni dan zbog početka sezone, tri dana platili po izuzetno niskim cijenama, a danas – nakon što su otvorene još dvije žičare –cijena je otišla za 50% gore. Ove godine je i klizanje jeftinije. Večeras smo pozbrajali troškove koje još trebamo platiti sutra na recepciji – ski karte, kave i piće uz večeru platit ćemo daleko manje nego lani samo ski karte. Unutar tih prošlogodišnjih troškova žičara ulaze i dva ručka u pizzeriji. I teško da ćemo gdje naći povoljnije uvjete skijanja. Naime, u hotelu odobravaju popust djeci do 12 godina od 50%, a drugo dijete ima besplatan boravak. Uzmemo li uz to da su skijaški tereni preko ceste, da hotel ima i bazen – ovo je idealno mjesto za skijanje. Razmišljali smo o Austriji za slijedeću godinu, zbog nadmorske visine i veće mogućnosti snijega, ali morat ćemo dobro razmisliti i odvagati.

U povoljne uvjete ovogodišnjeg skijanja ubrajamo i jeftiniji najam skijaške opreme, te najam krovnog sanduka koji dođe bar desetinu cijene kupljenog. Teško je uspoređivati troškove godišnjeg odmora provedenog ljeti na moru i jednog skijanja koje samo po sebi predstavlja skup sport. Mi niti ne možemo napraviti usporedbu jer uopće ne možemo koristiti godišnji za vrijeme ljeta, no pitat ću prijatelje koji su s nama išli jer oni idu i ljeti na godišnji. Meni je ovaj godišnji neprocjenjiv i vrijedan svake kune. Ne mogu vam opisati koliko napunim baterije vremenom provedenim s djecom, jednosatnim klizanjem na planinskom zraku, obilnim doručkom i večerom, noćnim šetnjama pod snijegom koji pršti. Tek sam jutros pomislila na radnju. Programirala sam jedan stroj da mi se upali i zagrije. Kumu sam dala ključ, pa mi je tijekom jutra otišao ugasiti stroj. Sutra ujutro će upaliti klimu u stanu, da nas dočeka topao stan… Potočnice su zadovoljne boravkom u Kranjskoj Gori ali su u mislima već doma, gdje ih čekaju pokloni ispod božićnog drvceta…

Pozdrav, dragi moji! Čitamo se opet od četvrtka.