Održan je roditeljski sastanak za razred manje Potočnice. Čak je i roditelja došlo u pristojnom broju. Glavna tema razgovora – ponašanje djece. Govori učiteljica kako ima strašno puno nasilja među djecom u školi. Pogotovo među dječacima. Ovi mali, drugari, naučili od starijih pokazivati srednji prst. Pa ih veći klinci izlemaju. Nedavno na hitnoj završio jedan pišuljinac iz susjednog razreda. Ni kriv ni dužan. Pod odmorom je neki njegov pajdaš starijem klincu pokazao jel taj prst, a veliki uletio u razred i dohvatio krivog dječaka. I izmarijao ga, napravio mu šljivu na oku. Doktor na hitnoj kuka kako mu svaki drugi dan dođe neko dijete iz škole. Trebalo bi policiji javiti, dosta više. Neki dan je jedan deran gurnuo djevojčicu prema zidu i mala se odalamila glavom. Dobro da nije potres mozga dobila.

Učiteljica nije htjela javno imenovati klince koji stvaraju najviše problema. Da će to reći samo njihovim roditeljima. Jer misli da su još mali. Ali da joj znaju prekinuti sat. Jednostavno se počnu svađati i tući pod nastavom. Ona u sto čuda... Da bi izbjegla teže posljedice, za vrijeme odmora ostaje s djecom u razredu ako je ružno vrijeme, ali dok je suho i sunčano mora ih pustiti u dvorište. Pa onda strahuje kakve će ih zateći.

Obzirom kak cijeli svijet polako ide u Honduras, ništa čudno da se i na djeci odražava porast nasilja, pomanjkanje kućnog odgoja i kulture, gubitak autoriteta. Uostalom, kad se ujutro nagužvaju roditelji s autima na školskom parkiralištu i ne šljive jedni drugoga, kad s djecom za ruku pretrčavaju cestu izvan pješačkih prijelaza, kad se parkiraju na pješačkom otoku koji je napravljen upravo zbog njihove djece, kad voze djecu u vrtić i školu nezavezane, često i na prednjem sjedalu... što očekivati od te iste djece?! A kad bi se pokušalo sa savjetovalištima i predavanjima, ne bi sigurno došli oni roditelji čija djeca prave najveće probleme. Kao što je i jučer bilo na roditeljskom.