Danas nam je godišnjica braka, sedamnaesta. Volimo se devetnaest godina. Neću sastavljati bilancu naših zajedničkih godina. Bitno je da smo zajedno, da se volimo i poštujemo.

I danas je subota, kao i prije 17 godina, i ovaj vikend pomičemo kazaljke na satu, kao i tada. A te godine u nedjelju, 26., bio je Uskrs.

...Sve smo sami izorganizirali, što starcima baš i nije bilo po volji ali pustiše nas. Vjenčanje je održano u Bujama. Vlažna garsonijera bila je naš svijet. No, u taj svijet se znalo natiskati još najviše troje ljudi na spavanju. Ter smo rezervirali pet soba u tadašnjem bujskom hotelu. Večeru dogovorili u Momjanu, pet kilometara udaljenom srednjovjekovnom gradiću okruženom vinogradima i maslinicima.

Samo ukratko, podsjećanja.

Ja: golubinje sivi komplet, sivi šešir, bijele cipele, pletenica u kosi. Buket s bijelim i tamnocrvenim ružama. Uhvatila me drhtavica u vijećnici i nije pustila sve do zdravice. Strašno sam bila uzbuđena. Bio je to na neki način kraj životnog razdoblja »moram« (slušati roditelje, učiti, završiti školu, zaposliti se) i početak »želim i hoću« (zajednički život s njim, živjeti na moru, vlastiti stan, djecu). U Momjan stigli taman na zalazak sunca. Bilo je vedro, nakon bure. Pred nama se pružao prekrasan pogled na Alpe i obalu Istre. Večera i slavlje protekli u veselom raspoloženju, pjesmi i plesu. Nećakinje prvi puta noćile u hotelu, to im je bio najvažniji događaj. Prije spavanja dragi promijenio pločicu s prezimenom na vratima. Dok sam se ja valjala i grcala od smijeha, on je pokušavao dohvatiti s poda odvijač, istovremeno držeći na vratima novu pločicu. U nedjelju ujutro, na Uskrs, svekar nas probudio u 8 sati lupanjem na vrata.

On: na dan vjenčanja, ujutro s kumovima u Umag, u kupovinu sitnica. Putem sreli DVA Ferrarija! Na vjenčanju, osim matičarke, bio je i svjedok, poslije neka krupna politička zvjerka (ja se ne sjećam). Te noći se mijenjalo vrijeme, na ljetno. Svirao je dobar bend. Prije spavanja promijenio pločicu s prezimenom na vratima. Sam. Bez pomoći. Ona je plazila i plakala od smijeha, gledajući me bespomoćnog i raskrebečenog, u grčevitoj borbi s ravnotežom, odvijačem i pločicom. U nedjelju ujutro, na Uskrs, stari nas je probudio u 8 sati lupanjem na vrata.