Moj tata vjerojatno slijedeći tjedan napušta sisačku bolnicu. Puno mu je bolje nego što je bilo. Sad bi se trebao vratiti u kolotečinu – prvo kontrola pluća u Petrinji, pa krvi, srca i sl. No, boravci u petrinjskoj bolnici unatrag dvije godine toliko su uobičajeni za njega i nas da nam više liče na oporavke u toplicama. Atmosfera je tamo puno bolja nego u Sisku, a i daleko više brinu o inhalaciji i udisanju kisika (mama je neki dan nosila tatin socijalni aparat za inhalaciju jer je bolnički u kvaru).

Sad kad su prošli svi blagdani, skijanja i intenzivne njege, vrijeme je da se posvetim sebi. Za utorak sam dogovorila ultrazvuk grudi, a očekuje me i mamografija. Imam 44 godine, baka mi je umrla od raka dojke, mama, sestra i nećakinja izoperirale skoro sve što se može operirati i izvaditi od »ženskih« organa. Prije Božića sam si napipala neku malu kvržicu i želim se riješiti neizvjesnosti. Obzirom da već više od dvije godine imam ugrađenu hormonalnu spiralu a mamografiju i ultrazvuk sam obavila prije toga, radiolog mi je rekao da moram sve ponoviti. Inače sam redovita na svim kontrolama, ali ovu sam malčice zanemarila. Nisam paničarka, normalno da me malo strah. Kako god bilo, bar ću znati što me čeka.

Do tada, čitat ću vas i komentirati, vesela i sretna što vas imam. Da je bar ovaj naš blog postojao prije desetak godina, sigurno bih neke svoje probleme lakše prebrodila. No, imala sam muža i prijatelje, ponekad i roditelje, kao utjehu i podršku, a to je od neprocjenjive važnosti...