30.07.2005., subota
Okupljanje nakon dugo vrimena
Obično ovde ne donosim novosti s privatnih proslava, zabava i slično – osim kad bi kogod recimo slavio 100 godina braka ali ne virujen baš, ljude prije dotuku i lakši slučajevi ;-) – ali ovog puta ću učinit iznimku. Naime, nakon godina i godina dogoditi će se jedna velika svadba u selu ko šta se to nekoć radilo, i to u Voštanima udaljenim 20 i kusur km od Trilja. Budući su praktički svi stanovnici Voštana izuzev nekoliko starijih najveći dio godine izvan svog mista – u ST i okolici, ZG i zapadnoj Europi – ovo je bila prigoda da se ljudi okupe i vide i usput zajedno proslave. Stoga, ovde ćemo donit samo neke slike s momačke večeri na kojoj su se praktički okupili svi koji su u mistu.
Naravno, budući smo u Dalmaciji bengalke su bile neizbježne
Čast mladosti, ali stara ekipa je pokazala kako su u feštavanju još uvik jači
Na kraju se sve izmišalo i udri na veselje
To je samo mali dio slika - poštujemo svačije pravo na privatnost ;-) - ko želi više nek pošalje mail i dogovorit ćemo se za slanje.
|
Nije napad, samo nesrića
U Trilju se prije neki dan dogodila nesvakidašnja zrakoplovna nesrića, srićom samo s materijalnom štetom. Naime, dvojica grčkih pilota tijekom svog leta iznad našeg kraja primjetili su kvar na motoru i bili su primorani sletjeti u Cetinu, pri čemu su uspješno i bez ozljeda izašli iz letejelice koja je nastavila plutati rijekom u smjeru HE Đale. Očevici su ubrzo obavijestili policiju i triljske vatrogasce koji su na jednom proširenju oko kilometar nizvodno od Trilja i u blizini prečistača otpadnih voda zaustavili sportski zrakoplov u plutanju i izvukli ga na obalu.
Na prvi pogled je bizaran podatak – a koji ilustrira umješnost pilota u upravljanju letjelicom u nevolji – to šta su tijekom prinudnog slijetanja grčki zrakoplovci uspili proletit ispod visećeg mosta u Trilju nakon čega su aterirali na površinu rijeke.
Unesrećena letjelica - srićom nikome nije ništa
U mistu je ovaj događaj izazva čuđenje, pogotovo kod očevidaca nesriće koji u prvi mah nije bilo jasno šta se događa i je li to neko stvarno ima potribu sletit u Cetinu ili je nešto drugo posridi.
Nakon šta se utvrdilo kako su piloti u redu, odmah je u našem stilu krenila za***ancija kako je nakon najave Vlade RH o boljem povezivanju s SADom Al Qaida imala svoj prvi neuspješan napad u Hrvatskoj, pri čemu su imali namjeru napast triljske Twin Towerse: zgradu bivše Dalme i hotel u mistu. Pitom su poslali neiskusne pilote – jedni su se izgubili a drugi sletili u Cetinu.
|
25.07.2005., ponedjeljak
Nema u nas Coca cola...
Gosti dobrog dijela triljskih kafića – nevezano domaći ili strani – u zadnje vrime se neugodno iznenade kad naruče planetarno popularnu coca colu, jer u pravilu dobiju negativan odgovor. Na pitanje zašto, konobar samo slegne ramenima i kaže Više ne držimo šta ljude ostavi u blagom zaprepaštenju jer su navikli da praktički mogu usrid DR Konga ili na Papui Novoj Gvineji dobiti piće koje se reklamira pod sloganom Can't Beat The Feeling. Ali, u Trilju ne, bar ne u većini kafića, a nije valjda da je recimo Kongo toliko otiša naprid u odnosu na naš kraj...
Zašto nema coca cole, a ima recimo pepsija? Razlog je jednostavan – većina tih kafića nabavlja piće u jednoj veleprodaji koja je član Gastro grupe, grupacije uglavnom distributera pića koji su zbog nemogućnosti dogovora oko postizanja boljih nabavnih uvjeta prekinuli suradnju s hrvatskom podružnicom megakompanije iz Atlante. Tim slijedom gostima u pravilu ko zamjena biva ponuđeno piće koje ima karakteristiku pomišanog okusa tripica i bombona Bronhi. Mislim, nije da je coca cola pusto zdravija – isti je to shit bez daljnjega – ali bar ima okus normalnog gaziranog pića, a 99% ljudi se slaže u činjenici kako je ladna cola u usporedbi s ladnim pepsijem ko Chicago Bullsi iz sridine 1990ih naspram KK Cetine iz istog razdoblja.
Neko je ovo preozbiljno shvatio
Nije da bi coca cola pusto fali – osim ponekad u whiskeyu u trenutcima opuštanja ;-) – ali je glupo u kakve situcije zemlja koja sebe naziva turističkom dovodi. Nemat nešto od osnova svjetske ponude pića je blago rečeno debilno za svaki ugostiteljski objekt.
Ipak, ima promućurnih vlasnika kafića koji nabave coca colu u drugih trgovaca i svi sritni i zadovoljni, a ima i stručno rečeno slučajeva (da ne kažemo pacijenata) koji nastoje goste naviknit na pepsi ali im naš i ne uspijeva…
|
15.07.2005., petak
Dožupanica
Iskreno, mislio sam zaobić ovu temu – u stilu živi i pusti da žive ali budući nas mediji sa svih strana bombardiraju s navedenom dužnosnicom – čak i menadžer Ivane Brkić novinar Darko Hudelist u Globusu, a i bilo je zahtjeva čitatelja, ovom prigodom ćemo se osvrnut na dožupanicu u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Anđelku Vuko iz Trilja. Bez namjere da donosim neki vrijednosni sud, čisto će biti riječi o činjenicama i njihovoj logičnosti.
Realno gledajući može se konstatirati jedno – cura je definitivno imala sriće, jer neznam kako to drugačije nazvat, a i sama kaže da se radi o prstu sudbine – bit član stranke bez koje se ne može formirat vlast i koja ko takva može uvjetovat pozicije za svoje članstvo, ka šta je to slučaj s HSPom na razini županije. Pohvalno je ipak od strane stranke kojoj pripada to šta je odlučila istaknut mladu osobu na takvu poziciju, za razliku od dobrog dijela ostalih stranaka u kojima se već krezubi stranački prvoborci rotiraju po funkcijama nastojeći izbiti šta bolji prosjek plaće za neku buduću penziju.
Promatrajući lokalpatriotski (a nije dobro ako je to jedini kut gledanja) draže mi je da je izabran bilo ko iz našeg kraja nego primjerice iz Rašćana kod Vrgorca – uz dužno štovanje tom dilu Lijepe Naše, svak se bori za sebe – a i cijenim ambiciju koja nekog vodi u životu, a to se kod Anđelke primjeti na prvi pogled. Budući nigdi ne postoji škola za župana, dožupana, predsjednika vlade ili države uopće, složit ćemo se da bilo ko ako ima dovoljan broj glasova potpore može obnašat te dužnosti, iako je nepisano pravilo da triba bit riječ o profesionalno dokazanoj i minimalno fakultetski obrazovanoj osobi.
Dožupanica Anđelka Vuko iz Trilja
I sad, oko toga se lome koplja – je li dožupanica ipak malo (pre)neiskusna za tu dužnost? Jer, tek joj je nedavno bila i promocija na fakultetu – link vezan uz to imate ovdje – šta znači da je ne tako davno diplomirala, a i dnevnoj javnosti je malo čudno šta uporno neće da navede koje su to firme u kojima je radila a koje spominje uopćeno… Sad, ljudi kriju ime firme u kojoj rade ako žele napakostit gazdi koji ih ne cijeni ili ako ih preoptereti pa nakon obračuna plaća, knjiženja amortizacije (oboje na ruke), zaprimanja robe i razvoženja po dućanima još imaju dužnost i prošetat pasa od gazde… Ili ako to šta su rekli baš ne drži vodu tj nisu radili nigdi a tili bi ostavit dojam da jesu. Ne virujen da bi se neko time služio bez velike potribe, ali eto, đava su firme.
Ovde ćemo prinit neke izjave i komentare iz medija vezane uz dožupanicu:
Prst sudbine, tako ja to objašnjavam - iz njenog nastupnog intervjua za Slobodnu
Imovinsku karticu čini mi jedino fiat punto - iz istog intervjua
Onda sam naučila, čak i skuhati ručak s 10 kuna kao tipični siromašni student - (isti intervju) ne slaže se baš s gornjom izjavom – tipični siromašan student s netipičnim autom u imovinskoj kartici…
Ona je moderna, mlada dama. Zna strane jezike i informatiku - izjava Milijana Sesara, nositelja županijske liste HSPa
Šta si ti, ćerce, dosad učinila? Koje si ti poduzeće vodila? Koji si biznis i profit ostvarila?… Ali, neka tebe! Važno je da je tebe tvoja stranka uhljebila. A Županija će s tobon i bez tebe ić po nikoj svojoj inerciji. Naškodit ne možeš puno, a da ćeš šta pomoć, ne virujen… … nek Anđelka vježba za dožupanicu, a ja ću za pilota - komentar Đermana Senjanovića iz Slobodne povodom izbora
Toliko o komentarima, izjavama, hvaljenju i kuđenju. To su oni rekli, ne mi.
Nevezano uz to, kaže se da svaki dužnosnik zaslužuje 100 dana da pokaže šta znade, pa tako vridi i u ovom slučaju. Osobno se nadam da će Anđelka Vuko imat rezultata i pokazat da je osvježenje na kompromitiranoj političkoj sceni, a isto tako i da će imat praktičnog a ne samo deklarativnog sluha za nerazvijene dijelove županije, u prvome redu njen rodni kraj. Neće bit dobro ako bude drugačije tj po onoj staroj Tresla se brda, rodio se miš.
Dobila je ludo visoku misečnu plaću za nekog ko je na početku karijere, i red je da je opravda.
|
11.07.2005., ponedjeljak
Od kafane do kafane...
Dosta ljudi koji prođu kroz Trilj na svom proputovanju ili povremeno tu borave ko svoju prvu impresiju iz našeg kraja spominju da nigdi nisu vidili toliko kafića na jednom mistu – praktički u svakoj kući uzduž glave ceste. Ljudima nije jasno: tako malo misto, a toliko lokala!? I usput u pravilu postave podpitanje Pa zar to sve radi? Radi, radi, kako ne…
Radi i to zahvaljujući triljskom lifestyleu po kojem vridi nepisano pravilo da neko ne mora imat čiste rebatinke ali zato se mora na kavu, pivu i slično i to u pravilu minimalno triput dnevno neovisno o godišnjem dobu. Dobro, nisu svi takvi ali dobar dio mladosti je i to u pravilu oni kojima neko drugi daje za izlazak. Da se razumimo, i sam volim ili sist na miru te popit kavu i prolistat novine ili se nać s prijateljima na piću, ali ne pošto-poto svaki dan i ne pod obavezno.
Mislim, kad bi mi neki gazda od kafića davao misečno 1000-2000 kn, onda bi možda i bio toliko, ali dok trošim svoje pare – nema šanse. A to je ono šta mori našu mladost – ne kopčaju da ne žive oni od kafića nego kafić od njih; jeste li primjetili koliko ljudi prosječan vlasnik kafića zove prijatelju? Malo previše. A opet, čovik mora tako jer od njih živi, a i Mercedes ili BMW (ko još voza Golfa) kojeg voza je priko njih zaradio a ne trošeći u kafićima.
Opet, da bi mladost nešto i radila, morala je to od nekog starijeg i vidit i naučit. Inače je u hrvatskom društvu ko neko važeće društveno mjerilo – naravno lažno - to da se mora imat love za pokazat u društvu, a di se bolje neko može pokazat nego u kafiću kad u velikom stilu zovne turu… Brzo bogaćenje, lova, još usput neko auto i odma si faca. Iako je istina malo drugačija – do tih i takvih stvari ne dolazi se tako lako, a onaj ko se time razbacuje da ispadne seoski baja u pravilu se nije oznojio za sve to niti malo, nego mu je ili uzeo ćaća da pokaže kako on može uzet svom/svojoj malom/maloj (opet dolazimo do pojma seoski baja ali sad malo stariji) ili je nekog debelo zeznuo za to.
Zato mladosti, nije u kafićima sve, a pogotovo ne uzori… Nekad se mladost sastajala u parku, pivala i zabavljala se, a sad se sidi po kafanama, troši lova i gleda se ko ima bisnije Puma patike. Znam, reć ćete, nisu kafići savršeni ali kad nema ništa drugo!? Stvar je da neće niko drugi ništa osmislit za vas ako se toga sami ne uvatite.
A dotad, naše misto će izgledat ko gradić s Divljeg zapada - glavna ulica i uzduž nje salooni i trgovine...
|
10.07.2005., nedjelja
Tilurium izlazi na lice zemlje
I ove godine nastavljaju se arheološka istraživanja u Gardunu povrh Trilja, gdje pod vodstvom dr. Mirjane Sanader sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu (je, tako je, to je žena premijera doktura Ive). Za razliku od dosadašnjih osmogodišnjih otkopavanja i zatrpavanja, ove godine se pristupilo konzerviranju i rekonstruiranju objekata u sklopu nekadašnjeg Tilurija – logora za 5000 vojnika VII. rimske legije. Istraživanja je potpomogao Grad Trilj putem financijske i logističke potpore.
Uz izloške pronađene na terenu – a koji bi trebali biti u postavi budućeg Muzeja triljskog kraja kada ekipa koja ih je pronašla skupi dovoljno medijske pažnje i dobije lovu na osnovu svojih istraživanja – kao indirektna korist stoji da je nekoliko mještana tu dobilo sezonski posa, a budući se logor najvećim dijelom nalazi na zemljištu u vasništvu gardunskih Roguljića, za očekivati je da će se mještanima putem nagodbe dati odšteta za njihova zemljišta.
Obzirom na značaj istraživanja (neko bi reka: po zapovidi) lokalitet je posjetio ministra kulture mr. Božo Biškupić.
|
03.07.2005., nedjelja
I ove godine Dani komina, pure i bronzina
I ove godine će se u Tijarici održati manifestacija Dani komina, pure i bronzina. Riječ je o drugom po redu takvom događanju i nastavku prošlogodišnjih inicijalnih DKPB, koji su okupili mnoštvo Tijaričana i prijatelja ovog mista udaljenog dvadesetak km od Trilja, i tada je dogovoreno da se ta manifestacija u pravilu održava posljednjeg vikenda u srpnju kad je većina stanovnika ovog sela na odmoru u svom mistu ili u blizini pa može doći. Iza Dana komina, pure i bronzina stoji udruga 'Pokrenimo Tijaricu', koja je prošle godine uspila zalaganjem i trudom svojih članova osmisliti ovo okupljanje i nakon dugo godina nešto pokrenuti u svom mistu, unatoč mnogim klipovima koji su im bacani pod kotače.
O svemu više na Tijarica webu. Ovde ćemo priniti samo poziv vodstva udruge:
Vodstvo Udruge je odlučilo da se ove godine naglasak stavi na pripremanje pure s raznim prilozima kao tradicionalnom jelu naših krajeva, te jelima ispod peke pripravljenim na kominu koji nije bio samo mjesto gdje se kuhalo nego i pripovijedalo, pjevalo, igralo, pa i spavalo. Osim natjecanja u kuhanju pure, posjetitelji će moći degustirati i druga tradicionalna jela kao što je raštika, juha od pivca, privrte, uštipci, soparnik, jela ispod peke, izmeteno maslo s kruhom ispod peke itd. Manifestacija će osim gastronomskog imati i kulturno zabavni karakter. Postavit će se etno i slikarska izložba, predstaviti "Pisma o Tijarici" te prvi tijarički suveniri i razglednice, nastupit će brojne folklorne skupine, organizirat će se natjecanje u balotama, a sve skupa završava velikim koncertom Dražena Zečića i Krunoslava Kiće Slabinca. Pozivamo Tijaričane i sve ljude dobre volje da posjete našu feštu i osjete dašak prošlih vremena koja ne bismo smjeli zaboraviti!
|
|
