29.08.2005., ponedjeljak
Održano prvenstvo Hrvatske u preponskom jahanju
U Trilju je protekli vikend održano državno prvenstvo u preponskom jahanju, što je uz nekadašnje prvenstvene turnire u kuglanju najznačajniji sportski događaj koji se odvio u našem mistu. Ova manifestacija održala se na za tu namjenu uređenom prostoru pokraj Brane u Trilju (u blizini kupališta Drinić), nedaleko utoka poljskih kanala za navodnjavanje u Cetinu, i tijekom održavanja okupila je više od 1000 gledatelja, uglavnom iz Trilja i okolice. U međunarodnoj konkurenciji (bilo je natjecatelja iz Slovačke) jednu od nagrada osvojio je i Denis Gugić iz Sinja, inače slavodobitnik Alke 2002. i zapaženi jahač-preponaš u hrvatskim okvirima. Prilažemo slike s nedjeljnog dijela programa.
Publika je imala dovoljno mista uokolo borilišta
Jedinstvo jahača i konja – elegancija u pokretu
Preskok preko prepone
Kao i obično, najveća gužva je bila oko štanda s pićem i ćevapima
Pohvale organizatoru, konjičkom klubu Sv Mihovil iz Trilja, na stvarno dobro organiziranoj i zanimljivoj manifestaciji. Jedna velika pokuda ide Slobodnoj Dalmaciji koja cili vikend nije objavila niti retka o ovom sportskom događaju, očito je važnije oće li trojica Splićana završit 25. ili 27. na prvenstvu Hrvatske u triatlonu…
|
Prvo cetinsko vino s etiketom
Uskoro kreće proizvodnja prvog vina s etiketom iz cetinskih vinograda. Riječ je o crnom vinu iz vinarije Nediljka Klarića iz Trilja, porijeklom iz Čaporica, koji će za početak proizvesti nekoliko tisuća litara pod etiketom Klarić i ponuditi tržištu u bocama od 0,7l. Pored grožđa iz vlastitog vinograda, ovaj poduzetnik je otkupio nekoliko vagona grožđa od čaporskih vinogradara, koji će na ovaj način i ubuduće moći prodati viškove svojeg uroda. Kompletan proces proizvodnje vina iz ove vinarije će se odvijati pod nadzorom vinogradarskih stručnjaka i stručnih službi.
Novi vinogradi u Čaporicama imaju budućnost
Čaporice su se odavno ponose kvalitetnim grožđem i vinom, jer je pored bogate prirodne osnove – osunčanih terasa površine gotovo 30 hektara koje tijekom godine imaju maksimum topline – prisutno i dugogodišnje iskustvo u proizvodnji, koje će ovim putem nadamo se pronaći put do mnogo većeg broja potrošača nego šta je to do sada bio slučaj.
|
25.08.2005., četvrtak
Krugovi nepoznatog porijekla
NLO se spustio u Tijarici!?!
To bi se dalo zaključiti iz vijesti koju su prenijeli svi vodeći hrvatski mediji. Naime, Dalmacijom se pronila priča kako su u vrtačama u ovom živopisnom kraju pokraj Trilja pronađeni čudni krugovi nepoznata porijekla.
Ne tvrdim ništa, ali vjerujem da su posjeti izvanzemaljaca mogući. Pozivam stručnjake, ufologe, da ispitaju cijelu stvar. Međutim, prizor koji sam otkrio na predjelu Jelovića doca, dva kilometra od Tijarice, u najmanju ruku je intrigantan. Malo sam se čak i prepao kad sam ugledao jedan krug promjera od dvanaestak metara te drugi od otprilike sedam metara. Nikakvih drugih tragova sa strane nije bilo, a trava u sredini bila je zelena. Ovo okolo bilo je sprženo pravilno, kao da je šestarom omeđeno - kazao je za Slobodnu Dalmaciju splitski umirovljenik Slavko Voloder, inače podrijetlom iz ovog sela.
Po selu se zadnjih dva miseca pričalo kako su neki mještani znali vidit čudnu svjetlost, ali niko do ovog slučaja nije pridava tome preveliku važnost. Porijeklo ovih krugova je time čudnije jer se radi o predjelima koji veće godinama nisu obrađivani niti košeni.
War of the Worlds u Jelovića docu?
Imajući u vidu onu staru da su sve opcije otvorene, ostaje pitanje: jesu li ovaj predio posjetili nepoznati susjedi iz galaksija uokolo Sunčeva sustava?
|
21.08.2005., nedjelja
Triljanin šef misije RH u Bagdadu
Triljanin Jerko Vukas – inače prvi sinjski postkomunistički gradonačelnik – imenovan je voditeljem hrvatske diplomatske misije u Bagdadu koja bi kroz 10 do 15 dana trebala početi s radom. To će biti ukupno 47. dipolmatska misija neke strane zemlje u Iraku, a u hrvatskom slučaju sastojati će se od 2 člana i biti smještena u tzv Zelenoj zoni u kojoj se nalaze i ostale strane diplomatske misije te institucije prijelazne vlade te zemlje protresane dvoipogodišnjom krizom nakon skidanja Sadama Huseina s vlasti.
Kako se navodi u medijima, naš sugrađanin bio je jedini kandidat za to mjesto. Inače je riječ o osobi koja je obnašala diplomatske zadaće u Australiji i Kanadi; ujedno je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova u Manolićevoj vladi na početku rata i ravnatelj SUZUPa, a prije imenovanja na mjesto šefa diplomatske misije u zemlji u kojoj je nasilje svakodnevica bio je zaposlenik Ministarstva vanjskih poslova RH.
Uz čestitke našem sumještanu šta je imenovan na stvarno zahtjevnu i odgovornu dužnost, postavit ću pitanje - znači li ovaj potez da se San Adderova vlada počela Amerima ulizivati i u praksi a ne samo na ričima?
|
18.08.2005., četvrtak
Traži se osoba za javno priznanje - dodjela za Mijovila
Ove godine bi se za Mijovilske svečanosti naš grad moga nać u neprilici – svi koji iti malo nekog vraga predstavljaju i kotiraju u mistu i okolici su već dobili neko od javnih priznanja, tako da će bit veliki problem kroz nešto više od misec dana dat nekome Nagradu grada ili naslov Počasnog građanina.
Kad gledamo kroz godine od ustanovljenja kategorije javnih priznanja koje dodjeljuje grad, teško se otet dojmu kako je odlučujuću rič pri dodjeli nagrada i faca kojima su uručivane imala politika i umješnost dogovora vlasti i najjače oporbene stranke, tako da se tu i tamo uz ljude na ovaj ili onaj način bliske vladajućoj stranci provukao i poneki zaslužnik koji pije kavu u Stiva. Red je da se to prizna, respektirajući svačiji ugled i postignuće.
Uz dodjeljivanje nagrada bilo je i zanimljivih situacija.
Tako su u uzavreloj političkoj situaciji 2001. nagrade su dobili generali na ovaj ili onaj način spominjani u medijima i povezivani sa sudom u Haagu, za razliku od današnje klime kada prešutno u medijima važi kako je uputno ta imena šta manje spominjati kako se ne bi naudilo vanjskopolitičkim interesima San Adderove vlade, ali eto đava su ovi iz EU – imaju dugačko pamćenje i ne razume kako je u hrvatskim uvjetima sasvim normalno imati jednu priču za upotrebu u Dalmaciji, drugu za Zagreb i treću za sve na zapadu.
Druga zanimljiva situacija odigrala se 2003. kada je, unatoč upozorenjima i pozivima na zdrav razum, nagrada grada dodjeljena Ivi Peki, županijskom pročelniku u čijoj je domeni dodjela love za prometnu infrastrukturu, inače poznatom kao osobi koja je u Čaporicama pokraj Trilj autom nasmrt pregazila djevojčicu unazad 8 godina i usput je lola pobiga s mista nesriće. Krajem 1999 je obnašatelj dužnosti predsjednika RH Vlatko Pavletić svojim ukazom amnestirao ovog dokazanog bjegunca s mista nesriće od pravomoćne presude, oko čega je izbio značajan skandal ali eto po našem dobrom običaju pojio vuk magarca. I sad, razumljivo je to šta su naši dečki morali Peki dat neki vid javnog priznanja pošto je u prethodnoj županijskoj garnituri bio jedan od ritkih koji bi s vrimena na vrime dao sredstava, ali je skroz čudno šta se tako značajna nagrada dala osobi koja je baš na ovom području napravila takvo nešto sramotno i nadalje nastavila obnašat relativno visoku javnu dužnost. Očito niti Peko niti onaj ko je odlučio da mu se dodjeli nagrada ne znaju značaj pojma moral…
Jel iko od vlasti promislio koliko je bilo smisla Peki dat nagradu?
Treća situacija vezana uz nagrade je prošlogodišnje dodjeljivanje nagrade udruzi Tvrđava Čačvina, koju su mnogobrojni ljudi prijavljivali iz godine u godine za dobivanje javnog priznanja, a vezano uz rad njihovog članstva u mistu koje im je predmet rada. Svake godine je vlast eskivirala uz raznorazne isprike dodijeliti bilo kakvo javno priznanje ovoj udruzi – razlozi su bili toliko jeftini da ne bi ni dite zavarali, a među ostalim se neslužbeno spominjalo kako je to udruga čiji rad pomažu Englezi koji su stari hrvatski neprijatelji te da su neki od članova engleski špijuni - da bi prošle godine nakon po svemu sudeći političkog pritiska s vrha postava u općini odlučila naprasno dodijeliti nagradu.
Leglo špijuna? Da, ako pitate nekog iz vlasti (ali nemojte da se čuje da je od njih poteklo)
Stoga me čisto zanima ko će bit ta osoba ili grupa koja će ove godine ostvarit nešto epohalno. Nadam se da neće bit opet riči o nekim hrvatskim verzijama Jamesa Bonda kojima se iz nekih viših geopolitičkih razloga ne smi dat javno priznanje, niti da će se uručit nagrada grada nekom evidentiranom počinitelju zlodjela, nevezano bio on palikuća, pronevjeritelj ili bjegunac s mista nesriće i slično.
|
16.08.2005., utorak
Neaktivnosti je doša kraj...
Kore me ljudi da ne pišem, i mogu reć da imaju pravo. Malo obaveze, malo lito i okolo-naokolo, i nakupilo se dvi nedilje neaktivnosti, šta je ipak malo previše i molim za ispriku. Pritom nije olakotna okolnost to šta je većina posjetitelja na odmoru, dapače to je triba bit podstrek za nove teme. Ali eto, potrudit ću se obradit par novih tema, već se nešto kuva… A i par ljudi je najavilo da će nešto poslat, stoga očekujem na mail sve prijedloge i slično.
Ma kome je do bavljenja ičime kad je ovo u điru...
Nego, da rezimiramo. U ovih par tjedana se dosta toga i dobroga i lošega dogodilo u našem kraju. Kronološki gledano, počelo je s iznenadnim padom sportskog zrakoplova o kojem je bilo riči nedavno, pa neću ponavljat.
Nastavilo se s manifestacijom DKPB koji su se s uspjehom održali u Tijarici, iako se dobar dio ljudi tužio na plaćanje ulaza – zamjerka je bila da se nigdi drugo ne plaća 20 kn za neku manifestaciju okrenutu tradicionalnim vrijednostima, stoga ovom prigodom to dajemo organizatorima na znanje. Napomena za sve trendseterice i trendsetere (ne pase u trendu) – DKPB je skraćenica za Dani Komina, Pure i Bronzina a ne za modnu kuću Dona Karan prigorje Brdovečko.
Nastavilo se velikim okupljanjem cilog mista nakon godina i godina u Voštanima, a okosnica svega je bilo vinčanje jednog mladog para u kojem sam i sam ima čast bit i uživat.
Nakon toga, jedna loša vijest koja je potresla cili kraj – iznenadna smrt poznatog bikera i ugostitelja Gorana Šušnjare Gote, jednog stvarno dobrog čovika praktički u svemu. Nažalost, sudbina je takva, i sve šta smo mogli zaželit je da počiva u miru. Osobno me je malo čija smrt u tolikoj mjeri iznenadila, i život nije pravedan kad je tako rano i na tragičan način s ovoga svita odveo čovika koji je bio priznat u društvu i poznat po svojoj spremnosti pomoći bilo kome.
Ostale stvari su išle svojim tijekom – kafići po Trilju su puni, i loklana ekipa i ljudi koji su ovde na godišnjem ne praštaju nego piju ko da će sutra bit dugogodišnja nestašica svega tekućeg. Nažalost, to je jedini vid zabave u našem mistu, tako da se svitu i ne čudim, a s druge strane se ipak pitam u čemu je štos – al nije lipše s ekipom okrenit štogod na gradelama, da ne govorimo na ražnju? To je u pravilu dobitna kombinacija prema kojoj su kafići blida verzija zabave.
I tako, lito se lagano bliži kraju. O novim temama uskoro.
|
|
