Neki od posjetitelja će se moć prisjetit Trilja otprije nekih 20ak godina. Radilo se o mistu od svojih 2 iljade i kusur stanovnika od kojih je dobar dio radio u tvornici Cetinka, poljoprivrednoj zadruzi Trilj te jednom od poduzeća u Sinju (Trnovača, Dalmatinka – isto nekad velike firme koje su silom prilika propale). To je bilo vrime srednje visokih i sigurnih plaća, viškova, organiziranih marendi za radnike, vražjih divizija tj radnika koji bi se izvalili s istočne strane kruga tvornice nakon obine marende i čekali u prančioku kraj radnog vrimena. U svakom slučaju, radilo se neloše i ljudi su imali solidan standard za to vrime – a dobar dio današnjih 50 i 60godišnjaka će vam reć kad ih upitate kako se tada najveći broj triljskih kuća izgradio. U to vrime Cetinka je zapošljavala oko 1100 radnika i bila sponzor rukometnog kluba u kojem su svoje prve korake u ovom lipom sportu napravile stotine mještana.
Prva ekipa Cetinke 1985. godine
U međuvremenu se odgodio rat i gubitak tržišta. U ratnom i poratnom vrimenu Cetinka se rješavala viška ljudi kroz prijevremeno penzioniranje, uz snažan politički utjecaj koji s jedne strane nije dopuštao da se tvornica privatizira i proda ili da ode u stečaj i započne sve iznova restrukturiranjem proizvodnje na zdravim temeljima. Sve se to moglo napraviti dok je vridnost Cetinkine imovine bila veća od vridnosti dugova, tako da bi mogući kupac još nešto državi i platio. No, na čelu firme je bio perspektivan političar kojemu je tribala odskočna daska za visoku politiku i jaku funkciju u Zagrebu te nije bilo šanse da se u njegovo vrime Cetinka proda.
U međuvremenu je perspektivan političar izgubio svoju zastupničku poziciju i potonuo u marginu lokane političke scene. Na mistu Cetinkinog direktora prominilo se još imena do odlaska u stečaj prije 3 godine.
Kako su radnici proživili te nesritne 3 godine, sami najbolje znaju. Tijekom tog neminovnog procesa se smanjio ionako mali broj radnika na 110 ljudi (10% od broja prije rata!), a bivši radnici su imali svoja potraživanja prema tvornici od koji nisu odustali tijekom kompletnog razdoblja. Izvarani i izmanipulirani sa svih strana, od ove i one vlasti, dobar dio njih nije očekivao da će ikad vidit išta od te zarađene love.
Cetinka je uspješno prebrodila stečaj i startala je proizvodnja pod novim imenom Cetinka Internacional. Kako sami kažu, tržište postoji i kontakti su se intenzivirali, pa je za očekivati da će vremenom porasti broj radnika sa današnjih 70ak na znatno više.
U međuvremenu - a po uplatama koje su pristizale kako za kupnju tvornice tako i za kupnju njenih nekadašnjih prostora - sluha je imao i trgovački sud koji je pravovremeno reagira na jednu od uplata i dao radnicima za pravo da se naplate. Računa se da je oko polovice radničkih potraživanja naplaćeno, tako da su ljudi ipak došli do neke crkavice i vidila da im borba nije bila uzaludna, tim više šta su se borili za svoje.
Pritom je dobro da nisu odustali, jer da je do države i vlade - neovisno koje - ne bi vidili ni lipe. Ono šta ipak daje nadu je to da još uvik ima poštenih i nekorumpiranih ljudi u tijelima pravosudne vlasti koji imaju socijalnog sluha.
|
