eluard
utorak, 22.01.2019.
šapat
omagijana vjernošću tonem u vrisak ždrala.
na vjetrometini
svih preostalih stvari nedostaju pokreti tvog sužanjstva
lijek mi strši iz brijega štipaljki i ko pijanac se lovim za sebičnost
oko kostiju mamim perje
stežem dušu koliko se može
nisam šiljak iz životinjskog grla
ali sam mliječ, štala iz koje se pjetlovi krijestama šepure
stolisnik sam, i brijestova grana, bršljan u svemiru
a tko si ti, ako ne svat iz gubitnika
kako je lijepo imati osjećaj za tonove
i stvarati prosjačku odjeću
za kraljeve
i mostovi nam defiliraju kroz starost, a mladosti munje svijetle
u srcima, nije još izblijedjela slika iz izgubljenog svetog mjesta
još večeru jedemo u miru
obješene kapute na vješalici mijenjamo za tople
i mirisne čajeve
ne zaboravljamo često, ne durimo se, ne nosimo na plećima
umorna jutra
ali, nevidljivo se udaljavamo od vlastitih imena
i brujimo sa pčelama
sa drvoredima i sa sjenama
često šapćemo
