eluard
četvrtak, 27.12.2018.
proživljeni cvjetovi ili žuta strana mjeseca
pridobili su me, želje i snovi
udisala sam ostale likove. svi su bili puni sunca.
ona je znala nečuvene stvari.
bila je na poseban način bestidna, prkosna.
kosom svijetlom poput lana slala je u eter
zaglušujuće mrave, a oni se lijepili oko staklenke meda.
moralisti su se žurili prema vratima. darivan, jedan dan
je bio svetost, dva dana više svetosti, tri dana svetkovina.
potpunoma postala je moja, na poseban način.
redovito sam uplivala u njene noge, posebno bedra.
besprijekorno pohranjene, one su se gubile. i samo po mjehurićima
sam prepoznala brazdu puta. bez zavičaja.
zanimljivim uglazbljenim kretanjem njihali su se bokovi
i stražnjica sa kojom je ponosno
i neovisno mirisala na ženskost.
njena uloga bila je preobrazba. dragocjena izabranica pjesnika.
koja se pravila da nije mračna, kao bačeni rov usred
likujućih osmijeha.
povorke šišmiša, gle, šareni moj plijenu
noćas bih da miraz od svile ogrne mi bedra.
i da mozart spavajući napiše najljepše note dosad.
a noć je krenula od sivog obraza namjestiti drobnost
pjene od maslaca se skiću tako rubovima zdjele
sve je tusto i žitko,
šareni moj plijenu.
