kako grije prste
ova duša mješavine kave
od gole krošnje prema magli
vide se gromoglasne kuće
u nečijoj glavi zvona zvone
u nečijoj šušte
nadomak tebi sam
samo što nisam
nosom ušla u dvorište rupa
lavande drhte
mreže po fasadi od vjetra vrište
mlazovi jutra
samo što nisu