eluard
subota, 04.08.2018.
limene kutije
kada puno toga ne znaš, puno toga ti promakne, ili izgleda sasvim drugačije.
tako je napr. ona uživala jesti mamin ajvar, onako samo sa kruhom, i golicala su ju pitanja uz što bi sad taj ajvar najviše pasao, a onda, sita do grla,
pomislila bi kratko..- uz ništa.
ajvar je ajvar. taj mamin.
tako valjda i u životu. zavela je ona nekoliko žena. sjetila ih se barem nekoliko. možda je i nju zavela.
otvorila je jednu plastičnu kutiju i u njoj našla glavicu češnjaka i dvije glavice
luka. izvadila ih je i pospremila u vrećicu, a kutiju stavila u sudoper.
kasnije će ju oprati. zanimljivo joj je bilo koliko je malo namirnica rebeka
koristila. i kako je sve to bilo pažljivo sortirano jedno do drugog.
kutije su nadasve bile zanimljive. a bile su to kutije stare i po više godina.
limene. svaka je imala neki svoj natpis. neku svoju priču. i svaka se nije
otvarala na isti način. a bile su u raznim bojama. bilo je čak i zlatnih i srebrnih. a naišla je na dvije velike koje su u sebi sadržavale nekoliko malih.
podsjetila se na svoju baku. ona je u jednom takvom setu držala sve
namirnice koje je koristila skoro pri svakom kuhanju.
rebeka je očito nekad sakupljala te kutije. pa ih onda i funkcionalno upotrijebila.
papir koji je našla u pretincu ladice bio je boje bijele kave sa crnim i bijelim
natpisima marry christmas, happy new year. i bile su nacrtane neke boce
šampanjca koji se pjeni. we wish you i ...crne i bijele davidove zvijezde
i zlatni sobovi...baš lijepo. vidjela je taj papir u dmu. i ona ga je kupila
kad je trebala omotavati poklone za novu godinu i božić.
imao je dvostruke motive. s jedne strane ovo navedeno, a s druge samo
srebrne zvijezde.
i djelovao je jako toplo. da, nisu se dogovorile, ali stavit će taj papir
kao podložak na police. pa ako i ne bude dosta kupit će nešto slično
u knjižari i dodati. nije toliko bitno da bude sve jednako.
