eluard
srijeda, 27.06.2018.
sad
sad ti mašem, sad sam redatelj i naši odnosi
kao likovi se izvijaju
obline se pune,
mi smo rovokopači
iz daljine se vika čuje, izgubiti se
put ne bi htjelo
iz naručja majki skiću se sela
i mlijekom zori rasuto jedro
zatečeni, pred kućnim vratima
svirači će donijeti ujednačeno disanje
a sad
divlji psi u nama cvile, van žele
porinuti šumu
ograda naša sad su vile, koje sjeno čekaju da krene
poprimili smo nepažljivost
koja ispružena jauče
sad
prema pramcu nas vode maslinici
sad
zriju naše mašte
