eluard
srijeda, 27.06.2018.
bistre uvale
strmi uspon, na vrhu magle i jarbola
na vrhu bistrih uvalica
podno brijestova i vrbi
plodno tlo
modri kamenčići ne prestaju se pretvarati
u sive majušne barke, u zrna riže i kave
u latice nekog kiklopa
a ti, u kaldrmama rastačeš svoje priče
svaki dan, pa opet, pa nanovo
ponekad pripjevi tako metalno zvuče
i ponekad noge mirno pričaju
o toj kući, na plaži, uz more,
o tim svitanjima, i zalascima, koji tonu
o zaboravljenim usamljenim zdjelama salate
i tako redom
kao na špagu obješeni kostimi, nakon kupanja mokri
kao mlada loza
i šumovi bora
sve je pokriveno, i sve ko da vrišti ispod tih pripravnih ruku
za pomicanje
ako smo otišli, mi i nismo, ako smo došli, mi i nismo
ako smo tu, mi smo samo tu
i nigdje više
od prethodnih tjedana, izmorene terase sada će otpočinuti
svoja leđa
i kolo će preuzeti oni koji šute, koji zaboravu daju da diše
