eluard
četvrtak, 21.12.2017.
bog moje kože
odsjaji sa vrhova tvojih prstiju
su za mene kao vrhovi kilimandžara, haljine u laticama
koje se okreću
oko moje providne golotinje
i u magli, kroz granje, ti izgledaš
kao bog, sa šeširom od moje kože.
a knjiga iscrtanih tulipana
i pobleglih stihova, plesnih pokreta, i vrata posutog alabasterskim stijenama
trese se u mojim rukama, kao tvoj zagrljaj
držim te daleko, da ne moram zatvarati vrata
koncertnim dvoranama.
i da ona, koja ima troje djece, sa tri različita muža,
može ući u moje sjećanje, ispunjena srećom i djecom
tvojom poezijom, i tvojim koracima.
o zabrinutosti tvoje logike, obješena je njena radoznalost,
sokovi među njenim bedrima
i ljetne daljine, lomovi svjetla na građevinama, podzemne garaže
izdvojenih ljubavnika
skiću se po njenim leđima kao povorke tajnih mrava,
a tračak sunca probija membranu na tvojoj gornjoj usni
uzdajući se
u slatkoću zmijskog otrova
