novi korisnik

kreiraj blog!

registriraj me!
Isključi prikazivanje slika

30

uto

08/22

5

rossovka.blog.hr

Jel znate vi da je sutra punih pet godina kako sam objelodanila prvi pričuljak na svojoj skromnoj stranici? Ako niste znali, sad znate.
A počelo je tako da sam se jednog jutra iza onog karambola u autu probudila i pomislila - pa zašto ja ne bi za promjenu malo pisala, recimo? Sebi za dušu? Kreirala stranicu, nazvala je kako sam je nazvala i osvanula u virtualnom prostoru. Ispisala čuda neviđena i nepročitana - o klimakteriju, zimnici, djetinjstvu, svatovima, bajkama, mojim najdražim frajerima, kineskom svemirskom programu...ma nema čega nema tu kod mene.
Skupilo se u ovih pet godina preko četiri tisuće i tristo pratitelja ( službenih, koliko ima onih koji usput pročitaju - e to ne znam ), upoznala sam neke sjajne osobe koje o meni nisu znale ništa osim čitale moja svakodnevna verbalna istrčavanja i sprijateljila se s njima, i iskreno ne znam šta u meni više piše. Doista, u posljednje vrijeme više je teških tema, al nećemo sad o njima. Ipak je sutra peti rođendan ove skromne stranice.
Silno sam ponosna šta je dio pričuljaka završio ukoričen u jednu krasnu malu knjižicu, i moram priznat da s vremena na vrijeme pogledam snimku promocije jer je bila baš posebna ( koga zanima - na jutjub, upišite - dobro, kome ja pričam i iskočiće vam skraćena snimka ).
Čestitke primam sutra. A danas...za sve one koji nisu bili u prigodi pročitat prvi pričuljak, evo ga. Hvala vam svima, na svakoj lijepoj riječi koju ste ostavili u komentaru na ovoj skromnoj stranici. Voli vas Rossovka.


Konačno obavim pregled očiju, potvrdim dioptrijski papir na socijalnom i dođem u Getaldus.
-Dobar dan.
-Dobar dan.
-Trebam naočale. ( ko da ona to ne zna, pa ništa ni nema tamo neg naočala na vagone )
-Dajte mi potvrdu. Pa si pogledajte malo okvire.
( Pa ja gledam okvire, to je Armani, Karera, svaštanešta, a cijene Bože oslobodi, devetsto kuna, hiljadu sto kuna...ma strašno... )
-Kolko ste rekli da socijalno pokriva? Ostalo doplatim ja?
-69 kuna.
-69 kuna?! A okvir Armanijev je recimo hiljadu sto?! Znači ja doplaćujem još hiljadu trideset?!
-Plus stakla. Najjeftinija su oko tristo kuna.
-Plus stakla?! Znači doplaćujem još tristo gore?!
-Da. Ali imamo akciju da za sve preko (neznamsadkolko) kuna dobijete gratis još jedne naočale sa Vašom dioptrijom.
(Tu se meni već fajn vrti u glavi, šta od cijena, šta od vrućine, šta od pomisli kolko love moram izgrcat da bi vidjela pročitat bilo šta. Pa si mislim - možda da ne čitam. Al ne vidim ja ni pisat. Od kompjutera vidim ekran jedino ak stanem na vrata od sobe, znači ni pisat nemrem.)
-Moram ja malo razmislit koje bi okvire. Pa ću doć nekad, drugi put. Fala, 'đenja.
-'đenja.
Vani se sjetim da nisam spomenula da moram razmislit i o staklima. Staviće mi valjda ta za tristo kuna, jer ako uzmem samo okvire svejedno neću vidjet ni čitat ni pisat.
Il da bacim dioptrijski papir pa opet kupim u deemu očale s dioptrijom?

( i vama hvala, dragi blogeri koji odvojite malo vremena pa pročitate moje objave )

HIJENA

tignarius.blog.hr

KAKO TI HIJENA MOŽE SPASITI ŽIVOT

Ima likova kojima je hijena domaći ljubimac!!!???
Mislim, ima.....
Ima ih koji i zmije drže "podoma"...ima raznih bolesnika

Ali, hajdemo se mi vratiti našoj hijeni!

Baš gledam neku emisiju kako leopard ulovi antilopu i davi je, ali odnekud se došulja hijena i leopard ispušta plijen i bježi i tako se antilopa spašava!

E sad imamo jednu parabolu!bg pederi

Dok naši katolički svećenici zagovaraju "pravi život"

Otkriće laganja

smisao-zivota.blog.hr





Kakav bi bio svijet bez laži?... Grozan, zar ne?... Ili bi možda bio bolji?... Zamislimo da ljudska vrsta nije evoluirala do sposobnosti laganja, da ljudi nisu u stanju lagati, da ne znaju reći nešto što nije, jer kako mogu izreći nešto što ne postoji kad to ne postoji, odnosno oni ne znaju da to „nešto što nije“ postoji ako postoji, pa kako onda mogu reći da znaju to što ne znaju lud... Bi li u takvom svijetu postojala mašta, bismo li mogli izmišljati priče ako nismo u stanju lagati, kakva bi bila naša kreativnost, umjetnost?... Kakvi bi bili naši socijalni odnosi koji bi se temeljili na potpunoj iskrenosti?... Bolji ili lošiji?... Nemam pojma nono... Al' imam filing da bi bili grozni, vraćam se na onaj zaključak s početka, ali i dalje ostavljam upitnik, jerbo kako svaka medalja ima dvije strane, naša sposobnost da lažemo također stvara grozan svijet, samo je pitanje koji bi svijet bio grozniji, s lažima, ili bez njih?

Što bi bilo dobro u svijetu bez laži?... Ne bi bilo prevaranata, a ako bi netko počinio nekakvo neprihvatljivo, odnosno kriminalno djelo, poput krađe ili ubojstva, isto bi priznao jer ne bi bio sposoban lagati... Političari ne bi davali lažna obećanja i krali naše nofce, sve bi bilo potpuno transparentno, milina smijeh... A što bi bilo loše?... Pa upravo zbog tog nedostatka mašte, odnosno sposobnosti da izmišljamo priče naša kreativnost bi bila ograničena, ili je uopće ne bi bilo?... Ne bi bilo ni utjehe koju donose izmišljene priče, ljudi bi možda bili depresivna bića, puno depresivnija nego što su sada... Ne znam, teško je zamisliti svijet bez laži, jel' bi to bio povratak na animalnu razinu postojanja, iako su i životinje sposobne lagati, odnosno varati, npr. kamufliraju se i prave mrtve da se zaštite od predatora... Vele znanstvenici da se sposobnost laganja odnosno varanja evolucijski razvila kao obrambeni mehanizam, te kao mehanizam koji omogućuje lakše preživljavanje, da se lakše dođe do partnera, do hrane itd...

Uglavnom, britanski komičar Ricky Gervais pokušao je zamisliti svijet bez laži i snimio je odličnu komediju „Otkriće laganja“ (na hrvatski prevedenu i kao „Umijeće laganja“)... Zamislio je svijet u kojem laž ne postoji i čovjeka koji je u takvom svijetu otkrio laž, odnosno otkrio je da ima sposobnost lagati, dok nitko drugi nema... Sami možete zaključiti da čovjek sposoban za laž u svijetu bez laži postaje najmoćnija osoba – gospodar smokin... U nastavku možete pogledati cijeli film s titlom, i nemojte zamjeriti Rickyju ako u njegovom svijetu bez laži nađete neke nelogičnosti, ipak je to samo komedija yes...

I jedno pitanje za kraj, biste li pristali na to da nemate sposobnost laganja i da kao takvi živite u svijetu bez laži, a time i bez obrambenih mehanizama koje laži pružaju, uključujući i utjehu? naughty

I molim vas, nemojte ovaj post shvatiti kao hvalospjev lažima, naprotiv...

Uživajte u filmu! thumbup


* slonovo uho

davgindo.blog.hr



čuje, pamti, ili pak ne ...

eh i ah da,
da smo spretniji,
ne bi bili tako nespretni,
ali eto, to je baš ono što vole
teoretičari zablude
"ja sam svoj",
pa je onda bolje razbijati sve oko sebe,
i usput se uvjeriti da je tako baš sve u redu :)))
p.s.
postoje vještine, ali i njihov izostanak,
krucijalno je uočiti činjenice,
pa na njima poraditi,
ili ...
poraditi na
vjeri ;)

Tri sata ujutro...

dinajina-sjecanja.blog.hr





„Tri sata ujutro. Osjećam ovu sekundu, potom onu drugu, pitam se što mi je donijela svaka minuta. Čemu sve to? – Jer sam rođen. Iz posebne vrste bdijenja izranja pitanje o rođenju…
Svako može pobjeći u snove, svi smo geniji kad sanjamo, mesar i pjesnik tamo su jednaki.…“
Emil Cioran





Za radnog vijeka u Švicarskoj sudjelovah u nekoiko tečaja na Jungovom institutu... naučih ponešto o psiohoanalizi i prodiranju u podsvjesno...
paralelno sam čitala Cioranove misli… pitala se je li nesreća biti rođen u dolini suza... kroz njegovu mudrost se obračunavala sama sa sobom… naučila prihvatati neuspjehe… sukobljavati se s njima… osjećala sam bliskost s njegovim mudrostima… ćutila ih kao izazov…
u trenucima kada mi se pričinjalo da sam ekskomunicirana iz vjerovanja, nadanja i ljubavi… da sam žigosana nečim što nisam znala što je pisala sam sinopsis nepostojećih zbivanja… slušala Bachovu glazbu… oslobađala se razmišljanja o prokletstvu… sazrijevala u istini… lutala meandrima snovitog reljefa…





Meandar, vijugava rijeka, zrcalo kozmičkog kretanja, preslika Dedalusovog labirinta strahova, pad Ikarusa,
u kapima vode sunce, pomak vremena, nad meandrom bjeloglavi sup, ljepota slobodnog leta,
možda je ipak sreća biti rođen u dolini suza... dlanovi neba razgrću pomrčinu...
uvojak tmine zasja sunčanim pramenovima...

izronio je iz sna… pokazao mi mjesto gdje rijeka grli more…
točku u kojoj se sjedinjuju nemiri svakodnevice i mir vječnosti…

U rasponu između dva trenutka obgrlio nas šum novog jutra.... samo snažni dočekaju svanuće istine…

Dijana Jelčić




Minty fresh flavor

idemo-na-deng.blog.hr

Jednom davno
davno
pratila sam jednu blogericu - fotografkinju,
ili bolje, curu koja voli fotografirati
koja je imala na Flickeru (mislim)
svoj profil,
zvao se 'Minty fresh flavor'
slikanje štrikeraja, klope, prijatelja i života uopće
:)))
Voljela sam to baš baš
pa me podsjetilo na tu priču iz davnine
današnje promatranje malenog plavog leptira
opčarano neodustajanje
od čupavih pepermintnih sokova
metvičinog cvijeta........
ni ne čudi me,
božanstveno miriši....






I, btw, već sam počela sa pripremom božićnih poklona,
imam tri vrećice čaja od tri vrste mente,
suludo dobro
i staklenku bosiljka
i nove ture se suše
ove godine krećemo ozbiljno
















Minty fresh flavor




















Premužićeva staza

mcind.blog.hr




Premužić je najpoznatiji po gradnji staze kroz Velebit ali gradio je i na nekim otocima, najviše na Rabu gdje su staze na poluotoku Kalifront i od Lopara preko Fruge do crkve sv. Petra u Supetarskoj dragi. Većim dijelom sam prošao Velebitsku a pred par godina na utrci Rab treking i ovu preko Fruge, također i na Kalifrontu hodanjem i biciklom.

Iz Lopara je najbolje krenuti od ove kapelice sv. Roka koji je zaštitnik od kuge i rana na tijelu.


Prolazi se uz ogradu kampa i dolazi na početak Premužićeve staze. Može se uzeti na mobitel ili tablet aplikacija i voditi će virtualni Ante Premužić tijekom puta na kojem ima informacijskih ploča.


Staza uglavnom izgleda ovako a većim dijelom puta imao sam dosta hlada.


Usput se može vidjeti i jedan dio kratko korištenog rudnika boksita.
Vjerojatno znate koji se metal dobiva iz te rude. a) aluminij, b) bakar, ili c) cink.


Ima i ovakvih lijepih mostića preko strmih uvalica koje su stvorili bujični potoci.


Zanimljivi oblici stijena uz stazu a naprtnjača mi je iza na prirodnoj kamenoj klupi u kojoj se može ugodno sjediti.


Isplati se doći i samo zbog ovog pogleda.


Na nekim stijenama su vidljivi razni fosili.


Erozija tla.


Kamena gljiva.


Kroz strmu Velu dragu koja bi bila skoro neprohodna bez ugrađene staze dolazim do opatije Sv. Petra u Supetarskoj dragi.

Crkva Svetog Petra je sagrađena 1059. godine, te je najstarija crkva na otoku pored koje je nekada stajao najstariji bednediktinski samostan. Samostan je utemeljio rapski biskup Drago koji je 1071. od Petra Krešimira IV. dobio dozvolu za osnivanje samostana. Crkva je izgrađena kao trobrodna bazilika te je nedavno restaurirana. Poznata je kao jedna od najbolje očuvanih romaničkih građevina na istočnoj obali Jadrana. U crkvi se još uvijek nalazi gotički zvonik koji se ubraja u najstarije na hrvatskoj obali Jadrana. Zvono je 1299. napravio Luka redovnički brat iz Venecije.

Mislio sam kako će mi to biti kraj puta jer sam se našetao dosta i do kapelice sv. Roka prije ove staze ali nedjeljom nije vozio bus za Rab koji sam očekivao i nakon odmora od oko jedne ure u sjeni zida od groblja kraj stanice krenuo sam pješke po dosta jakom suncu prema centru Raba gdje sam stigao za 65 min. i usput otkrio početak markirane strme planinarske staze iz grada Raba za najviši vrh otoka Kamenjak po kojoj još nisam išao makar sam i prije vidio markacije u gradu.

Dvije veće fotke za bolje vidjeti. Pogled sa staze na veliku Rajsku plažu u uvali Crnika i na otočić Lukovac (Skupina arheologa i istraživača iz Hrvatske i Francuske istraživala je ostatke ranokršćanske vojne utvrde i crkve na otočiću Lukovcu nedaleko Rajske plaže u Loparu, većina zidova je pod zemljom.), omraženi Goli otok i visoki Velebit iznad.



Malo i enigmatike.

Križaljkica talijanka 10x7 sa 7 crnih polja koja treba otkriti.

Vodoravno:
1. Skupa sa 10. okomito: planinarski i turistički put nazvan po graditelju sa slike.
2. Pjevačica Jakelić. // Naselje u Međimurju u općini Štrigova.
3. Grubo seljačko platno. // Anto Đogić. // Rijeka u Ukrajini, ulijeva se u Dnjipro.
4. Gradić u istri. // Sporazum, dogovor.
5. Sastavni veznik. // Otočić u kornatskom arhipelagu.
6. Mjesto kod Opatije. // Plemićki naslov.
7. Pomoćnik u trgovini i obrtu (turc.) // Posuda za kupanje, vana.

Okomito:
1. Otok između Cresa i Krka. 2. Odjeljak u časopisu, novinama ili registru.
3. Energija. // Stol. 4. Mjesto pečata. // Dva samoglasnika. // Fluor.
5. Popravlja satove. // Makarska. 6. Želja za vodom. // Lantan.
7. Ivan Kovačić. // Perivoj. 8. Slabovidna osoba u žargonu.
9. Ciklični eter, služi za izradu veziva i ljepila. 10. Vidi pod 1. vodoravno.

Premetaljke:

TRAŽE MENI ĆUP
za zaliti pup.

GOLA HEROINA (J=N)
dala mi i vina.

Lagana povrtna juha, u tanjur dodano lišće tušta koje je bilo i u salati.
Prije puta bilo je i grožđa i smokava iz vrta.

Karta sa ucrtanom Premužićevom stazom preko Fruge.


Kalendarić za rujan.


.

Smiješna strana telefona

fragmenti2.blog.hr




Znate ono kako stalno slušate da su ljudi ovakvi, i onakvi... nitko nikome ne bi pomogao, svi gledaju samo svoju korist, otpile vas kad nešto trebate, ili ne miješajući se stanu sa strane... i tako...
E, ja vam u to (više) ne vjerujem. Naime, danas sam dobila dokaz da ima i onih koji će vas bez puno razmišljanja saslušati i pomoći, ako vam je pomoć potrebna. Vjerujte mi, obraduje to... pa čak i ako ste naletjeli na samo jednog Lota u moru drugih - vrijedi :)

Dakle, trebala sam ja jutros nekakve informacije, pa se latim telefona i nazovem nadležno tijelo. Predstavim se i odmah postavim pitanje, ne čekajući da druga strana potvrdi da je ona koju trebam. I počne čovjek meni spremno pojašnjavati, da bih riječ prigovora rekla, ali na moje potpitanje postane malo nesiguran pa zamuca - da je on to ovako, a ja nek' vidim...
Bude meni ta nesigurnost čudna pa bacim pogled na pozvani broj, i vidim... odmah vidim jednu pogrešnu znamenku u otkucanom broju i nenadležno tijelo, tj. da sam upala u nečiju tuđu kuću... al' srećom gdje sam dobro primljena :D

Ispričam se ja odmah čovjeku i pojasnim zabunu... pa se ispričam još desetak puta naglas, i zahvalim mu barem još jednom u sebi što i takvih ljudi ima :)





"DANAS NIJE 'IN' IMATI SVETE SLIKE PO ZIDOVIMA"

moj-plavi-svijet.blog.hr




''U svojoj propovjedi dr. Šimunović je relap:

'Crkva se danas sjeća sv. Antuna pustinjaka koji se potpuno posvetio Bogu, živio je pustinjački, govorio je o volji Božjoj, taj je čovjek svoju volju potisnuo a provodio je volju Božju. Volja Božja je naše spasenje, slijedimo Krista, njegov put. Opasnost je danas da težimo za demokracijom, netko drugi s nama vlada, ne idemo u crkvu, nestajemo, rješavamo se Boga osim kada nam zatreba, kada smo bolesni, kada nam netko umre…
Potrebna je mudra politika od naše crkve, političara, udruga. Postali smo robovi glazbenih zvijezda, nogometaša, glumaca. Gdje su određeni očevi domovine, svatko misli svojom glavom, svatko visi na svojoj „kištri“.
Roditelji jeste li maknuli svete slike sa zidova svojih kuća?
Danas to nije IN imati slike na zidovima. Predanje je sinovski odnos prema Bogu. Mislimo misli mira, mislimo pozitivno, pozitivna energija stvara pozitivne vibracije. Ljudi kukaju na sve strane, a pogledajte nije nama ni tako loše, pogledajte grad, lijepe kuće, uređen grad, u kućama plazme, više mobitela.
Morat ćemo se skromnije naučiti živjeti. Podignimo moral i kvocijent radosti prenositi na druge. Posjetite stare i bolesne, pričajte s njima. Vi koji ste u gradu pomognite sela. Na selima se zatvaraju kuće, ostaju prazne i puste.
U Kompolju je zatvoreno 40-tak kuća u Švici još više. Ispletimo vez ljubavi da se život gaji.''



Čitam ove riječi na koje sam naletjela slučajno tražeći nešto za riječ "svete slike"...u zadnjih par godina sam počela stavljati svete slike na zidove sobe, u uredu, uvijek sam imala samo sliku sv. Ante, zaštitnika moje obitelji na zidu prvo djevojačke sobe, a kasnije i drugih soba gdje sam živjela.



Od nekih godina sam počela skupljati figurice anđela, Majke Božje, sv. Ante, Isusa Krista. U sebi duboko unutra pitala sam se zašto to činim? Tto sam počela činiti otkad mi nema mame i tate, mojih zaštitnika pa u ovim slikama imam onaj osjećaj zaštite i sigurnosti, osjećam se lijepo kad pogledam kipić Majke Božje na pisaćem stolu gdje je kompjuter, sliku Isusa iznad TV-a, kad pogledam sliku sv. Ante na zidu, kad pogledam Isusovu sliku s Torinskog platna...



Imam u sebi jedan lijep osjećaj sigurnosti i zaštite baš kao onda kad sam živjela sa roditeljima u kućici u Trnju. Eto, ništa puno, ništa veliko, ali u duši još uvijek živi i živjet će taj lijep osjećaj pri pogledu na moje zaštitnike - anđele, tatu i mamu koji (znam) lebde stalno negdje oko mene.

napisano 18.01.2013.
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=89818




Svete slike mogu biti inspiracija za molitvu, poeziju, unutarnji mir.

Svete slike same po sebi daju utjehu, a kako pišem i duhovno-religioznu poeziju, izdala sam jednu takvu knjigu

"ISUS, TA VJEČNA ZVIJEZDA SJAJNA"

i ona je prepuna slika našeg Gospodina Isusa Krista.



http://www.digitalne-knjige.com/varga13.php



DODATAK

Volim pisati baš tu duhovno-religioznu poeziju koja je posebna, jer se izuzima ono "ja", a u stvari utkano je to "ja" u svaku riječ koju autor piše.

Volim čitati takvu poeziju napisanu od drugih autora, naravno, ali ne volim neke tzv. "pametne" riječi koje izjavljuju osobe koje nemaju pojma tko im glavu nosi, a posebno te koje su "zaboravile" svoje ponašanje 2015., 2016., 2017. i početak 2018. kad mi se naveliko pisalo sve o svakoj blogerici i blogeru koje ta osoba ne voli.

Zato, prvo pomesti pred svojim vratima, a onda kritizirati druge osobe i "pametovati", a posebno treba ipak pozvati u pomoć zaboravljenu pamet pa se sjetiti što mi se slalo na e-mail.

Ovo je malo skretanje s teme ovog posta, ali eto ... htjelo mi se sretan

Sve, sve al' zanat

moody.blog.hr


U analima bisera nounarstva se, nepravedno, uglavnom prikupljaju naslovi,
što je nepravedno prema trudbenicima pisane riječi jer su naslov i oprema redakcijski (urednički).
Kao i u životu, nađe se iza ružnog/smiješnog naslova ponekad i dobra priča.
I obratno.
Danas se mlade nounare šalje na društvene mreže kao sakupljače sekundarnih sirovina, kao što ih se nekada slalo u gradsku rubriku grincajg-novina.
Da peku "zanat".
Odnosno "obrt".


#DylanDog

Živjeti sam sa šizofrenijom

naelektrisaniguster.blog.hr

Prošli post sam pisao o traumi i rastu. Sad mi je na umu jedan slučaj osobe koja je živući primjer toga šta čovjek može postić ako to uistinu želi. Naime, ima tomu već blizu 10 godina, bio sam na predavanju lika koji se zove Will Hall. Lik ima impresivnu životnu priču i kao osoba je super. Willova priča počinje sa situacijom kada je počeo osjećati da ima neke mentalne probleme. U njegovo vrijeme, Prozac je bio reklamiran kao lijek za sve mentalne probleme. Međutim, nije se spominjalo da nuspojava Prozaca može bit psihotična epizoda. Will je počeo uzimati Prozac na svoju ruku. Nije bilo dugo nakon toga, Will je potonuo u psihotičnu epizodu. Umislio je da je Neo iz Matrixa i dolazio na posao obučen kao Neo. Nije trebalo dugo dok ga kolege nisu poslali na psihijatriju. Njegova priča o iskustvu na psihijatriji je dosta okrutna. Bio je tamo godinu dana, samo su ga trpali tabletama i to je to. Rekao je da je jednom samo htio da ga neko zagrli, počeo hodati hodnikom i odma su ga potjerali nazad u njegovu sobu. Dva dana prije nego je trebao početi primati elektrošokove, isteklo mu je zdravstveno osiguranje i iz psihijatrije je bio bačen na ulicu. U šali je rekao da mu je to jedini put kad je bio zahvalan na američkom zdravstvenom sistemu. Izbačen na ulicu potražio je nekakav stan u kojem može živjeti. Našao je jedan oglas koji mu se činio dobar, i javio se na njega. Kad je došao do stana, ostao je iznenađen, jer je na ulazu u stan pisalo ime njegovog psihijatra. Ušao je unutra, uveli su ga u stan i pokazali mu sobu di će spavat. Will ih je pitao da li je tu stanovao njegov psihijatar. Oni su rekli da jest. Pitao ih je u kojoj sobi je spavao. Rekli su mu u ovoj koja je njega zapala. Kad je to čuo, bio je frapiran. Rekao je da je poslije shvatio da je to bio znak da će i on se baviti pomaganjem ljudima mentalnim problemima. Kroz neko vrijeme, sad se ne sjećam tačno koliko, Will se poprilično oporavio. Uz vlastiti trud, uspio se skinuti s lijekova, iako mu je bila dijagnosticirana šizofrenija! Nedugo nakon toga, Will se angažirao oko rada s ljudima koji imaju, kako on to naziva: “ekstremna stanja svijesti”. Radi s ljudima koji imaju ekstremna stanja svijesti, a posebice s onima koji žele da se skinu s psihijatrijskih lijekova. Ali nije šarlatan, rekao je da kad radi s svojim klijentima, obavezno im kaže da se oko skidanja s lijekova moraju konzultirat sa svojim psihijatrom. On je tu da im pomaže u procesu, jer i sam ga je prošao. Također, ne demonizira uzimanje lijekova, sam je rekao da su lijekovi ok i da je ok da ih osoba pije ako joj pomažu. Ali želi pomoći ljudima koji žele živjeti punim plućima i osjećati sve svoje emocije. Ljudima koji ne žele da im lijekovi potiskuju emocije. Trenutno ima svoju firmu i radi kao terapeut, unatoč dijagnozi i stanjima u kojima je bio. No, nije sve tako bajno u ovoj priči. Will se strogo drži discipline, mi smo ga zvali na piće nakon predavanja, ali on je odbio, jer je rekao da svaku večer liježe spavati prije 10 sati. Stroga disciplina mu je neophodna za funkcionisanje. Također, rekao je da svake godine u četvrtom ili petom mjesecu ima psihotičnu epizodu. Pojavi mu se ekstreman strah od ljudi i glasovi koji mu govore da se ubije. On se tih, otprilike dva tjedna, koliko mu to stanje traje, izolira i obavijesti prijatelje da mu je to stanje došlo, da se ne brinu. Rekao je da je prepoznao da je taj glas koji mu se javi, glas njegovog oca, a otac mu je bio alkoholičar i maltretirao ga je dok je bio dijete. Kad ta faza prođe, Will se vrati u ritam kojim živi inače. Za svoje stanje, rekao je da mu je iskustvo psihoze korisno i da uvijek izvuče neke lekcije u tom periodu kad ga obuzme. Također, rekao je da ima nešto duhovno u cijeloj toj priči oko njegovih mentalnih problema. Ovo je priča o onome šta se može, kad čovjek ima motivaciju i kad pronađe snagu. Osobno, meni je ovo predavanje možda i najbolje kojem sam prisustvovao. Will ima energiju i empatiju, stvarno je divna osoba. Volio bih ga ponovo nekad vidjeti. Također, nevjerovatno je što Will unatoč svemu uspjeva da živi bez lijekova. I to živi itekako produktivan i ispunjen život. Mislim da je ovo priča koja može bit inspiracija svakome ko se bori s mentalnim problemima. Svaka čast Willu na onome šta je uspio!

TKO JOŠ VJERUJE LJUDIMA?

shadowofsoul.blog.hr



slika: digital art



U daljini se bijeli daleki svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove.

U mojem gradu Sunce se raskošno objavilo i kao što se u raskoši rađaju bujice rijeka, tako se i ta raskoš pokušava uvući između mojih trepavica.



1978. (slika: digital art Juan Jimenez, Lorca-Spain)
https://www.facebook.com/unicunicornio.unicornio

Prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim očima i kroz mnoštvo duginih boja pokušavam uzletjeti iznad svega i promatrati o čemu govori ta stara priča.

Tko još vjeruje ljudima, jedino možda nekim starim pričama, ali i tu postoje dodaci dodataka?

Zamrla je glazba, odlaze poznate riječi, a nebo mi je još uvijek milostivo ovih dana i sa smiješkom mi daje do znanja svoje pozitivne vibracije, iako pogled nepovjerljivo luta.

Svaki put slijedi regeneracija tamnih dubina duše, svaki put iznad mene lete bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove.


(slika: digital art Juan Jimenez, Lorca-Spain)
https://www.facebook.com/unicunicornio.unicornio

Kroz davno najavljene uspomene pokušavam živjeti sada kao što sam i do sada pokušavala, dok je noćas Mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti onih davnih priča žuti sunčani krug je raskošniji ovih dana, nego inače.

Čarolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlače u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjećam najbolje.


napisano 06.12.2004. u 9:18h i ponovljeno 09.02.2009. u 21:09h na portalu Iskrica-weblog, a iz 1. zbirke
"Sjena duše"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=38935

http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=292433



http://www.digitalne-knjige.com/varga.php

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

Govor mržnje na Blogu? Glupost!

mc54b.blog.hr



Ima li govora mržnje na Blogu? Sačuvaj bože, i sam se često pitam kako mi uopće mogu pasti na um takva bedasta i ničim utemeljena pitanja. Svakome tko prati postove i komentare na Blogu jasno je da ovdje vladaju sklad, sloga i razumijevanje, a to je posebno uočljivo među našim dragim blogericama. Često se pitam nisu li te naše blogerice u stvari sestre kad se tako lijepo slažu i uvažavaju. Nešto poput sestara Kardashian.

Nema ovdje govora mržnje ali ima puno humora. Tko je kriv onima što stalno kmeče i trabunjaju o govoru mržnje jer ne razumiju humor. Svakome mora biti smiješno ako mu netko kaže da je kreten ili idiot ili mu, to je već urnebesno smiješno, j... mater krepanu. Ili ako se poziva na ubijanje neke nepoćudne nacionalne manjine ili političkih neistomišljenika. Kakav govor mržnje, to je jednostavno neshvaćanje humora:)). Ne razumiju ti da je humor poput lijeka i da svakome tko nam podari tako urnebesni humor moramo biti zahvalni:))).

Da bismo mogli odgovoriti na pitanje iz naslova prvo moramo definirati što je to govor mržnje. Prije svega, ono što bismo mogli definirati kao govor mržnje mora biti izrečeno u javnom prostoru, možda proširenom u javni prostor putem medija, internetskih platformi ili društvenih mreža s namjerom da se napadne, ocrni, obezvrijedi, dehumanizira, demonizira, obespravi, zastraši ili nahuška na neku osobu ili skupinu ljudi.

Govoru mržnje u pravilu su izloženi pripadnici drugih rasa i etničke pripadnosti, zatim zbog različite boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, obrazovanja i društvenog položaja, zdravstvenog stanja, rodnog identiteta ili spolne orijentacije. Ima toga još, ovo su najčešće skupine na meti mrzitelja svih vrsta i fela.

Znamo da u važnijim tvrtkama postoje i nadzorni odbori, u pravilu ne baš naročito efikasni i korisni, uzmimo za primjer NO u INA-i, pa tako i mi na Blogu imamo NO u vidu našeg administratora, jednako upitne korisnosti i efikasnosti. Jedno mu se ipak mora priznati - bilo što što bi makar malo "mirisalo" na govor mržnje on u početku sasiječe. Istina, mač mu je u zadnje vrijeme poprilično otupio pa slabo siječe. Neka, bitna je volja koje našem NO ne nedostaje:)).

Kome prijaviti govor mržnje? Ako su u pitanju društvene mreže prijavljuje se administratorima, (manje preporučljivo) ili centrima za podršku na tim mrežama, a može se prijaviti i Vijeću za elektroničke medije (preporučljivo).





Statistika

Zadnja 24h

6 kreiranih blogova

148 postova

383 komentara

170 logiranih korisnika

Trenutno

3 blogera piše komentar

15 blogera piše post

Blog.hr

Uvjeti korištenja

Pravila zaštite privatnosti

Politika o kolačićima

impressum