Moj tango https://blog.dnevnik.hr/22mojtango2o20
subota, 08.09.2012.
Cetice sa mora jedanaesti dio
Odmah nam je jutro počelo burno.Budimo se ja sva gorim,ulovila me i prehlada i temperatura.Juče napuhana i propuhana tvojim rujanskim vjetrovima budim se bolesna.Trčiš, juriš po brodu neotkrivaš ali primjećujem da si u panici tražeći one moje šumeće taplete.Izgledam sva uplakana i oči su mi se prehladile.Ti trčiš iz svoje čarobne ljekarne vadiš kapi ,andole, aspirine,c vitamine.Kuhaš mi cijele lonce čaja.Dok me pokrivaš i stalno ispituješ da li mi je bolje ja sva zatrpana i ubundana u trenirci i nekoliko deka primjećujem da mi pričaš kakvo je ovo jutro trebalo bit posebno i možda romantično .Vidim kako je sve počelo .Pričaš da si me htio zezati za ono kako se to more smije a probudila se šmrkava i uplakana mala od palube.
Bože ,bože gledam te kako me paziš dok iz deke virim kao neko zaigrano mače.Sretan si primjećujem što mi je oko podneva puno bolje.Danas ti nisi samo kapetan nego i glavni kuhar.Zezaš me dali si kuhar ili kapetan ,bolničarka ooooooo koliko danas samo titula imaš.Volim taj tvoj smisao za humor.Smijemo se.Haaahhhha aaaaaa budi danas goli kuhar ali napravi mi taj ručak .
Smiješ se i još malo ručak je gotov.Izazivaš me da se smijem i postavljaš dijagnozu.Kažeš ozbiljno kao i ja što sam neobuzdane naravi da je brodski konzilij postavio moju dijagnozu u sastavu kapetan broda i dva galeba na moliću da sam ozdravila čim je bio gotov ručak svi siptomi prehlade su prestali i možete iz bolničkog liječenja otići ravno na palubu na svježi zrak.Prepisuje se slijedeća uporaba lijeka to je izlazak na friški morski zrak i sjedenje u ugodnom društvu brodskog kapetana.
Izlazim van i vidim danas prvi put sunce visoko gore.Popodne je lijepo, sunce sija i nema vjetra.U maloj sjeni sjedim ja a na suncu ti.Promatram te ,Kažeš mi da si sretan da mi je bolje .To je od vjetra nisam ja kao nekad navikla na to.Davno je davno bilo kad smo mi plovili jedrilicom Kvarnerom i dolje do Istre.Sjećaš se .Klimaš glavom da si sada na svome brodu i da sad uživaš u vožnji Jadranom kad se voziš,Snovi su ti se svi i spunili i ostvarili.Prilaziš i stavljaš mi kapu kapetansku na glavu .Guraš mi u ruke još jednu šalicu vrućeg čaja .Pričamo o planovima za sutra danas htjeli ili ne moramo biti u luci.Danas odmaramo.Sutra će mi biti dobro pa idemo na vožnju obećao si mi da ako se posreći vidimo iz daleka dupine .Volim ih gledati i diviti se njihovoj ljepoti.
Izaćemo na pučinu i iz daljine gledati možda se pojave kao i prošle godine kad smo ih ugledala iznenada kod otoka Cresa.
U daljini na pučini ispred nas plivalo je nekoliko dupina.Kažeš mi da kad o dupinima pričam smijem se.Šta mogu kad volim gledati dupine.Ja sam njihov fan.
Zezaš me i pitaš da li sam tvoj fan.Smijem ti se i kažem nekad sam bila tvoj fan dolazila sam ti na utakmice kad si igrao .
More je preuzelo ulogu favorita na listi prijateljstva.Oboje smo njegov fan.Vodiš me polako u brod.Svira neka lijepa pjesma
ti paziš na mene.Dobro sam .Ti me čuvaš i od najmanjeg vjetra.Danas moraš ozdraviti govoriš mi .Čujem te da mi pjevaš pjesmu Ozdravi mi ti nepamtim kad sam te čula tako glasnog.Pitam te za stolom u kuhinji dok jedemo kolače čemu danas tolika tvoja pažnja.
Šutim ja, šutiš i ti na ta pitanja nikad mi neodgovaraš.Krišom se okreneš i skrivaš onu tešku misao ranjenog srca svoga kao i ja.Ipak mi odgovaraš .
Nakon toliko godina volim brodove i u srcu zauivjek si zaključana samo ti vladarice srca moga kažeš mi to sa teškim uzdahom.
Ti mala od palube putnico broda moga u životu priznajem izgubio sam tebe.Kažeš mi to i gledaš u pučinu ispred male lučice.Plovimo kao dva morska druga zezam ja tebe i ti mene .To su najsretniji moji dani u godini kad mogu da se smijem pjevam i budem samo svoj onakav kakvog me ti znaš a drugi nitko nezna pričaš mi .Nije više bitna ljubav bitno je ovo neizmjerno povjerenje i prijateljstvo koje se razvilo između nas i ostalo do danas ,Rijetka su muško ženska prijateljstva kažem ali ipak postoje.Postoje kažeš i smiješ mi se ti i opet pjevaš refren Ozdravi mi ti .Volim ti doći na ovaj brod i ja sam na njemu sretna ,Sad gledam noć se lagano spustila, more miruje i zaljev spava .Ja skupljena na krevetu i ti pored mene pričom zaneseni oboje, pričaš mi o tome kako se grade mali brodovi ,pričamo o dužini dugih i kratkih jedara.Noć je nad Jadranom i polako će doći i moj san ti me čuvaš moj dragi kapetan.
| rujan, 2012 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Svibanj 2018 (8)
Travanj 2018 (1)
Kolovoz 2014 (9)
Rujan 2013 (21)
Kolovoz 2013 (16)
Srpanj 2013 (6)
Rujan 2012 (25)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
:
Linkovi
Blog je zaštićen licencom i autorskog prava
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Nekomercijalno - Bez prerada
U ovom blogu društvo će vam praviti jedan kapetan , ja nasmijana i zamišljena u prirodi prekrasnog mora,jedan veliki brod,predivna priroda,dva galeba i jedana mačka,