Napisano 29.12.2007., u subota
PA KAŽE:"Nema naslova. Pišem jer mi je dosadno
"
|
Hladan kao led, Ubilo me beznađe Aha. Dakle sad sam još i bolesna. I u kazni. Grejt. Družim se sa RTL-om, čajem i knjigama. Čitam jednu knjigu dnevno  Al eto bit cu pametnija nakon praznika ako ništa drugo... Fale mi ljudi koji se opijaju tamo negdi u šumi... I'm dželous.  Kreativnost mi je nepoznat pojam, a inspiracije i previše. Živcira me miris petardi, živcira me majka, knjige, muzika... Ima trenutaka kad se osjećam onako... Kao da bih iskočila iz sebe... Kad želim nešto (ili nekoga, još bolje) uništit - doslovno, fizički i dramatično. Vrijeme nikad nije ovako sporo prolazilo...  |
Napisano 20.12.2007., u četvrtak
PA KAŽE:"Male stvari
"
|
Now playing - Dead Kennedys - Hellnation Prošlo je prvo polugodište u famoznoj novoj školi... Ništa posebno, iako je ostavilo nekakve tragove. Primjerice podočnjake i veću osvještenost za gramatičke probleme. Ušla sam u kalup uzorne gimnazijalke. Ko po Ingoličevom romanu. Pažljivo namanikirani nokti, utjeha koju je moguće pronaći samo u knjigama i pločama... Nema izlazaka. Nema džeparca. Nema mobitela. Nema nove godine. Nema rođendana. Nema ničega. Kad se osvrnem, u Beču je bilo dobro. Naravno, kad je to možda zadnja akcija i definitivno zadnji provod do daljnjeg. No dobro. Pluća se odmaraju. Nadam se da je sada svima život bolji. Blagdansko raspoloženje --> Zbunjeno, živčano, neodlučno, prazno, bijesno. Mrzim Božić, svjetlucavo, šećeraste kolače i još šećerastije rečenice.  Ma da. Rodio se little Džizs. Sad smo svi sretni. |
//
