Prošlo je prvo polugodište u famoznoj novoj školi... Ništa posebno, iako je ostavilo nekakve tragove. Primjerice podočnjake i veću osvještenost za gramatičke probleme. Ušla sam u kalup uzorne gimnazijalke. Ko po Ingoličevom romanu. Pažljivo namanikirani nokti, utjeha koju je moguće pronaći samo u knjigama i pločama...
Nema izlazaka.
Nema džeparca.
Nema mobitela.
Nema nove godine.
Nema rođendana.
Nema ničega.
Kad se osvrnem, u Beču je bilo dobro. Naravno, kad je to možda zadnja akcija i definitivno zadnji provod do daljnjeg. No dobro.
Pluća se odmaraju. Nadam se da je sada svima život bolji.