Napisano 28.09.2007., u petak
PA KAŽE:"Onako, reda radi...
"
 Trenutno neznam o čemu bi pisala... Upala sam u nekakvu monotoniju. Sve je statično, tužno... Bez poezije, bez sreće, bez boja...Eto budući da nemam šta novo za podjelit s vama, malo kopam po arhivi... Starim pjesmama i dnevnicima... I naiđem na nešto... Ne tako stari zapis... ~Wanna get away~ Rastvorena bilježnica na neurednom stolu. Prazni reci i zastrašujuća bjelina papira. Prelijepa Matoševa pjesma koja čeka da ju se po tko zna koji put analizira. A ja se nikako ne uspjevam usredotočiti. Misli stalno bježe. Dopuštam im da odlutaju na trenutak. Među gomilom papira leži razglednica Rima. Nikad poslana. Kao i Matoš , čeka. Nad koloseumom na tirkiznom nebu ocrtava se polumjesec. Sumrak je , i sve svjetluca. U meni se budi čežnja da opet budem tamo. Da opet doživim onu bezbrižnost koju sam osječala. Ali čini se sada tako dalekom i neponovljivom. Kako vrijeme odmiče , očekivanja su sve veća , a ja se ne osjećam nimalo zrelije. Nisam spremna na sve to. Ah , Matoš i dalje čeka... |
//
