subota, 28.10.2006.
Repriza...
E sad sam stvarno ljuta!!!!!! Ja sam svjesna toga da nemam puno sreče u životu...To sam shvatila još kad sam u vrtiču dobila prve batine, il činjenica da gdje god dođem, u bilo koje društvo, kad tad me zamrze i ne daju mi mira...veoma sam svjesna tog da mi je život u kurcu i več sam došla do onog tipičnog pitanja koji se pitaju svi sebični luzeri, kao zašto se sve to događa baš meni??????
Ja ne vjerujem da se Bog baš posebno namjerio na mene il da sam ja centar svijeta i da se sve zlo događa baš meni...Ima i gorih slučajeva al dosta mi je proživljavanja svih repriza mog života koje uporno želim zaboraviti... Ona cura s kojom sam se posvađala, uspjela je svojim jadnim i pohlepnim ogovaranjima okrenut moje ajmo reč sad bivše frendove protiv mene, a kako ja to znam????? Pa evo pošaljem ja jednoj drugoj super frendici poruku dal če ić van navečer, odgovori ona meni da hoče i da če mi javit kad. I dođe večer, ja na brzinu odem do videoteke vratit dvd, i kog ja vidim ispred svoje kuče u onoj šumici na trečim klupicama??? Tu frendicu i cijelu ostalu ekipu... Ne mogu riječima ni opisat kakav sam bijes osječala u sebi... Nisam se naravno htjela natrag uvuč u kuću pa da im pokažem da mi je stalo, več sam nastavila svojim putem kao da ih nisam ni vidjela. I na putu do videoteke sam razmišljala kog da pozovem van da im pokažem da mi oni nisu bili jedini frendovi, te da imam s kim ič van i onda sam shvatila da mi više nije ostao niti jedan jedini frend s kojim bih izlazila, svi iz razreda su mi bili predaleko jer žive u centru... I tada sam več pokleknula i zaplakala, al to samo na tri minute odmah sam obrisala suze i onda sam bila užasno ljuta na sebe što dopuštam da me takvi ljudi rasplaču. Posramljeno sam se vratila sama doma i ostatak večeri gledala televiziju i razmišljala o tome šta su govorili kad su me vidjeli, dal su me vrijeđali il žalili??? To me užasno grizlo, jer sam radije htjela da me vrijeđaju nego da me žale, jer nikad si neću dopustiti da me netko žali bez obzira...i želim jednom doživjet taj dan kad ču se ponosit tim da se radije vračam sama doma nego s takvim licemjernim i površnim ljudima...
Al najviše žalim zbog tog što sad s tom frendicom neču ić na koncert od bulleta (Da onih bulleta - BULLET FOR MY VALENTINE), pozvala me da idem s njom u München na njihov legendarni koncert i taman kad nagovorim staru ovo se dogodi, naravno da ču odbit ak me ona uopče i dalje zove u što čisto sumnjam, ja i moj ponos kojim se vrlo ponosim:):):):):):):)...
E da prije dva mjeseca dok smo se svi družili sam poslala nešto u časopis Ok! i sve sam ih pozdravila, i to je izašlo tek sad u ovom novom Ok-u... Najradije bih pokupovala sva izdanja u Hrvatskoj jer sam ih ja budala išla pozdravljat (to je bilo u vrijeme kada sam živjela u iluziji da imam prave frendove)... Uglavnom sam slala to u onu rubriku Moja pošta u Ok-u i totalno se zbrukala, kako su stavili glup naslov čovječe (Opsesija), mrtvo mutavo!!!!!!!!!!!!!!
- 16:05 -
Komentari (19) - Isprintaj - #