subota, 12.01.2008.
Pazi koga osuđuješ...Na kraju postaješ "oni"
Evo nakon skoro dvije godine ne znam od kuda bih započela...Što se tiče onih mojih prijatelja, udaljila sam se od svih njih, držim se na sigurnoj distanci jer sam shvatila da jednostavno nije vrijedno muke,živciranja i plakanja, jer fakat imam peh što se tiče prijateljstva...Jer ovak sam si dobra sa svima, a ako netko ima sa mnom problem, ne pitam ga ni zašto jer me iskreno ni ne zanima zašto, več ga samo odjebem, jer to je ipak njegov problem a ne moj...Onog dečka sam skoro pa i zaboravila ("skoro "u smislu" ne u potpunosti" jer me još uvijek trta kad ga sretnem na ulici), ali ne razmišljam o njemu tako često...U međuvremenu je bilo dosta dečki, ali ni jedan vrijedan spomena...Više nemam problema s jelom, čak sam se i zbucmala i više nego što je potrebno, počela sam s nekim tabletama koje bude apetit, ali ubrzo ih više nisam trebala...Jedino je škola ostala isto sranje,tri profesora imaju pik na mene (i znam da to svi govore, kako ih profesori mrze i te brije, ali mene stvarnooo ne vole), ali kad bih rekla da imaju pik na mene zato jer sam jako vrijedna i dobra, pa to rade u inat....Srala bih vam svima na ekrane....Razrednica me ne podnosi zato jer joj stalno nešto lažem, pa ju malo i varam, i kad me uhvati, još joj malo lažem u oči da je nisam varala i tako u krug....Profka iz latinskog me ne voli zato jer je pročitala u mojim očima da ju ne podnosim, i zato jer mi je zapamtila kada sam joj bacila neki papir na ploču da si ga sama podigne, i zato jer joj stalno okrečem očima ispred nje i iza leđa, ali ona ipak na kraju dobije bitku jer je ona ta sa olovkom i imenikom u ruci...I napokon profka iz tjelesnog me ne voli previše zato jer ja mrzim tjelesni...Ali i ostali profesori me ne simpatiziraju previše od kada je razrednica proglasila u zbornici kakav sam problem...Moram priznat da jako puno lažem u zadnje vrijeme, o apsolutno svemu, od onog najbanalnijeg do ozbiljnijih situacija....A pod ozbiljnije situacije mislim na one laži zbog kojih drugi mogu najebat...I naravno da se na kraju osječam ko zadnji seljak, ali to me ipak ne natjera da spasim dan...Ne znam zašto imam potrebu lagati gotovo o svemu što me se pita, čak nekad prije nego što i razmislim što ču reč odmah ispucam neku laž... I lažem apsolutno svima: starcima, burazu, ovima iz razreda, profesorima...čak i sebi lažem...kad nešto teško slažem, govorim si da je ok, da nema beda ...I nije da sam prije bila iskrena, lagala sam ja i prije, ali ne tako često i ništa ozbiljno, nego samo neke sitnice....Ali sada sam postala baš u pravom smislu lažljivac...Uvijek sam prije govorila kako ne podnosim lažljivce i da se takve osobe imaju čega sramit....I imala sam pravo...Zbilja se imaju čega sramit...
- 13:52 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 09.01.2008.
Niste me se riješili....još...
Evo čisto ako se netko pita gdje sam nestala, jesam li pala u crnu rupu očaja, moram vas razočarat i reč da sam još tu, povremeno sjednem za komp i čitam neke zanimljive blogove :)....Čovječe, nije me bilo skoro dvije godine, al feeling je kao da su prošle dvije minute(ozbiljno)...A jbg, nadam se da ću ove godine bit malo aktivnija ovdje....Evo malo sam čitala ove svoje prijašnje blogove i dođe mi da se upucam zbog kakvih sam se stvari živcirala, sve mi se to sad čini jako djetinjasto, besmisleno i glupo,al se ipak nekako nadam se da če moji problemi ostati takvi....Djetinjasti, besmisleni i glupi...Jer mislim da nisam još spremna suočavat se sa nekim malo stvarnijim i ozbiljnijim problemima...Evo toliko od mene za sada, dosta se toga promjenilo,iako mislim da ču se na kraju godine iznenadit koliko se toga zapravo uopče nije promijenilo...Al korak po korak, post po post i vidjet čemo rezultate na kraju....Velika pusa svima.....:)
- 01:23 -