subota, 16.09.2006.
I tako svi fino žive svoje jadne živote.........
Jučer sam poslije škole svratila do McDonaldsa s frendicom, jeo mi se sladoled odjedanput. Uglavnom stojimo mi tamo na pultu, kad do mene stane neki dječačič ili curica (romske je nacionalnosti, za one kretene koji ne znaju drugi naziv za kak ih oni zovu "cigiče"). Ima oko pet, šest godina, tamne boje kože, prljava odječa i tak. I pita onu žensku kaj tamo radi, konobaricu dal smije otič u wc, složila je onu odvratnu facu ko da dijete ima kugu i pitala ga dal ima račun (ja sam ostala paf, pa jebemu m......., jel on tebi izgleda ko da ima račun!!!!!!!!!!!). Zatim sam mu ja dala račun koji sam dobila za sladoled, i onda me ova ženska pita dal ču ja čistit wc za njim.... Ja sam doslovce popizdila, pizda jedna rasistička, jebem joj m........, njima su i wc čak prečisti za siromašne. Nisam mogla vjerovati da sam i to doživjela, očito rasizam ipak nije stvar daleke prošlosti. Kako neki mogu biti tako bezosječajni, onu sam žensku htjela golim rukama zadavit kako je hladna bila, ajde da ga je odbila s trunkom sažaljenja na licu, al ništa, apsolutno ništa, smatrala ga je ispod svoje klase, kao da je išta bolja od njega, gledala ga je ko da je neko smeče. Daleko više cijenim tog dječačiča il djevojčicu nego njezinu rasističku guzicu. Kako mrzim takve stvari, znam da je rasizam danas osjetljiva tema o kojoj se ne voli previše pričat pa čak i ako je još uvijek prisutan. I kad god se spomene rasizam, prva asocijacija su Afroamerikanci... Istina da je i to negdje prisutno, al kod nas nije raširen tolki rasizam prema Afroamerikancima koliki je prema Romima i siromašnima. I zblja je teško to riješit jer se mnogi uvrijede kad im se hoče pomoči, pogotovo iz sažaljenje zbog čega se onda osječaju nelagodno, pogađa im ponos i dostojanstvo. I ja sam bila siromašna, živjela sam u podrumu do drugog razreda ,al to sad nije važno. Sam želim reči kako se grozno čovijek osječa kad ne može ništa poduzet u vezi sebe, a ne želi prihvatit pomoč drugih jer se onda osječa još gore... Nekada jednostavno moraš zaboravit na ponos i dostojanstvo koliko god te to boljelo i prihvatit bilo kakvu pomoč... Ali večina njih ih samo sažalijeva, i ne poduzimaju ništa, večina bi htjela da jednostavno nestanu s lica zemlje jer im njihova jada kvari dan...
- 16:40 -
Komentari (78) - Isprintaj - #