ponedjeljak, 11.09.2006.
E kad te neče, onda te neče...
danas smo pisali inicijalni test iz matematike i majke mi ja sam htjela propast u zemlju. Profka nam je podijelila 9 pitanja iz sedmog i osmog razreda, svi čim su dobili testove, uzimaju olovke i odmah započnu riješavat ko neke štreberske horde, a ja jedina prvih 15 minuta pokušavam shvatit o čem se radi, od svih devet pitanja nisam znala niti jedno, niti jedno jedino jebeno pitanje, sve sam živo zaboravila, nisam čak ni znala podijelit 5 s 8. Stalno sam ispitivala frendicu jel zna bilo kaj sam da nešto imam, i totalno me ignorirala. I nakon pola sata još uvijek ja gledam u taj test, potpuno prazan, samo moje ime piše u desnom gornjem kutu lističa i razmišljam si kako sam samo glupa, osječala sam se kao najblesavija i najgluplja osoba na svijetu, nisam znala čak ni one najjednostavnije stvari koje moj buraz več sad riješava bez poteškoče (a sad je tek krenuo u sedmi) došlo mi je samo da se propucam. Samo sam mislila kak če me bit užasno sram kad profka bude dijelila testove i govorila postotke, svi če imati oko 50%, samo ču ja imat 0%. U zemlju ču propast, ma ko je mene pustio u gimnaziju, neču ja tu preživjet, več u samom početku sranja, i kak ču ja to sam ispravit da mi je znat, na koju foru. Čim je zvonilo, predala sam svoj potpuno prazan test i otrčala u wc da se dobro isplačem, jer sam cijeli sat bila na rubu suza. Inače nisam osoba koja plače zbog ocjene, smatram da je to jako debilno, uvijek se može ocjena ispravit, al ja sam plakala kolko glupa mogu biti da baš od svih devet pitanja ne znam niti jedno jedino. Sad molim Boga samo da srijeda brzo prođe kad opet imamo matematiku i kad nam bude dijelila testove, da ta sramota brzo i bezbolno prođe, nadam se da neču opet pokazat kolko sam slaba i jadna pa da opet zaplačem. I navrh svega, ova krava iz tjelesnog je izvukla silom dušu iz mene, dala svima da trčimo u šprintu dva kruga oko škole jebote, a di je zagrijavanje? Svi su gotovo stigli za 2-3 minute, samo su svi mene i još jedne tri cure čekali na startu da stignemo, ja sam stigla za pet a ostale za jedno sedam, al dobro ja nisam cijelo vrijeme trčala, pa nisam pukla, otrčala sam na brzinu do trafike po vodu, i to je bila još jedna loša ideja jer mi je od vode samo bilo gore... Bila sam sva znojna, crvena u licu i smrdljiva, ma jebem ja njoj njezin šprint i sva ostala rekreacijska sranja... ja brijem da sam otrčala dosta barem za dvojku, a ne znam, vidit ču još. E mama če mi popizdit kad čuje kaj je bilo s matematikom, stalno če me tjerat samo da učim i čitam, pa evo iskoristila sam ovo malo slobodnog vremena za još jedan post (kad nemam ništa pametnije u životu na što bih trošila svoje dragocjeno slobodno vrijeme), a ne želim se ni prisječat kak je reagirala kad je našla kutiju cigara u torbi prije tri mjeseca...uh, najebala sam....
- 15:41 -
Komentari (13) - Isprintaj - #