Sretna Nova 2006. godina

31 prosinac 2005

Hvala svim na lijepim komentarima
Zelim vam sretnu Novu godinu
i da vratite stare ljubavi
ostvarite i dozivite nove ljubavi
jer ljubav jedina mjenja puteve

Udite u Novu bez mrznje,bez zelje za nadmoci
budite svjesni sebe,svjesni svojih rijeci
uvijek recite svoje misljenje,ali i bas uvijek
dopustite i prihvatite tude poglede

Pruzite priliku osobama koju ju iskreno zele
dajte ruku i zaplesite
i najvaznije ono sto osjecate
recite,vec danas onima koje volite
jer nikad nije kasno
on ili ona su smisao vase potpunosti

Tko god je tuzan,nesiguran ili nervozan
zelim mu iskreno mnogo srece
mnogo hrabrosti da odbaci ponos
i uhvati ljubavni zanos,te da ga slijedi
ne da ga gazi,vec da lebdi njime

Sretno svima
i blogerima
i izgubljenima
i prijateljima koji su tu iako ih necujem
i tragacima
i sretnima
i siromasnima
i mornarima koji jos traze svoje luke


Sretna Nova 2006.godina




Sam

30 prosinac 2005

Sam
beskrajno sam
u valovima tudih osmjeha
brane se dva tuzna koraka

Padaju mi niz lice
teski obrisi zalosti
setaju tuzne oci
nedozivene mladosti

Volim nju
rekla je ili sam umislio
sad je nema
zivot me unistio

Padam
gdje me nitko necuje
sam
tako beskrajno sam


.........
Sve zbog cure koju oduvijek volim




Djevojcice

28 prosinac 2005


Rekao sam
sa usanama tezim od kamena
ljubavi mi potpuna
da zelim te
vise od neba posutog zvijezdama

Ah,sad je i mjesec sam
jer nisi htjela carobna svitanja
ili nekoga
tko ti zelje toplinom ispunjava
istina
i ti imas svojih razloga
Ali djevojcice
znas li da se i danas tresem
kada prodem pokraj tvoje ulice
pa sakrijem suzu u dubinu postelje
gdje same sniju oci moje ranjene

I dok setam
obalama tvojeg pogleda
i tudeg lica umjesto pozdrava
ja zamisljam te u tami
ispod jeseni
kako se jutru veselis
sva rascupana,meni prelijepa
dok letim mirisom tvojih dlanova

No ptice prolaze
tvoje riječi brane letove
promocene mi stare cipele
od čekanja na kisi kraj tebe
sad mraz navlaci oblake
i ledi kao bure sjeverne

Pozdravljam
lisce i tugu sto osjecam
sreca mi se s puta sklanja
dok smeda vrata otvaram
san mi se na oci naslanja


Kad ponoc zasvjetli

22 prosinac 2005


Kad krene bura
oblacim ja teske korake
zamnom stane ulica
i miris na dane prodane

Kad vjetar me
do nocne lampe donese
zapalim svoje snove
i udahnem sjetne poglede

Kad ugasi se
taj dim teskog okusa
zamnom lete
vile dodira ponocna

Kad vrijeme
zamagli modre prozore
ugasi nocne lampe
i dalje cu snivat uspomene








Auto bez kocnica

20 prosinac 2005



Plavu noc krase tek poneke zvijezde bjezeci od oblaka koji na slabasnome vjetru tjeraju lisce vec odavno odletjelo,vec odavno pregazeno.
Bozic taj najdrazi dan u zimskom mjesecu stize brzo poput vlaka na onim modernim plakatima nekih nesavjesnih ljudi.No,u meni njenim smijehom kao prstom sudbine nestalo je svjetlosti koja me kroz noci vodila,koji mi je sicusni puteljak uvijek iskreno pokazivala.
Opet nisam tuzan,ne onako jer nas dijele,vec usrecen sto njoj se zimski dani radoscu pune.
Sad moja je ruka nevidljiva i nepotrebna.Dali je ikad trebala tom snovu mom.
Stresnuo sam glavu zbog zamora ljudi koji ubrzano hodajuci jure k svojim prijateljima,svojim djevojkama,dok ih tek nijemo i sjetno,posve nepotrebno moj pogled gleda poput putnika ostavljena u vremenu.
Ulica nasa sad tisinom zraci,a mjesec suti dok prolaze sati.
Policijska sirena zavijori svoj zvuk tek onako da ni tuga nebude potpuna,da se vratim iz,reci ce mnogi tamnih misli.Jurnjava me podsjetila na auto kojeg sam onako uvijek skriveno prizeljkivao.
Jedan posve bezvezni,crni ,al do vozackog treba jos ustedjeti onih,kod nas sarolikih novcanica.
Vidis rekla bi noc,moja stara prijateljica uvijek imas nekih zelja.
Mozda i ima pravo,ipak njen smijeh i njegova ruka,umiljata i voljena ubila su pjesmu neku njoj beznacajnu,pa ja dalje,umoran i bezsmislen trazim nekakvu provaliju i auto, auto bez kocnica.

Vrata dvora

19 prosinac 2005

Leti vjetar,rijec ili dvije
na dimu dodir straha
trazenje pa svitanje
u cekaonici mraka

Prekid jer zvuk
poznat nocu iz snova
mjenja mjesecev put
i otvara mi vrata dvora

Ulazim al`nevidim
jel`to u ogledalu dlan
a dusa mi drhti
dok ljubim zagledan

Oci tajne,skrivene
sad se mom dimu pletu
dok djelimo tek minute
najkrace na svijetu

Utisao se daleki dvor
i kosa od sna tkana
zatvorila se noc
koja mi je kljuc dala








Jedne beskrajno vrijedne smede oci

15 prosinac 2005



Gledam prozirnu casu koja me tjesi,al svaka noc bez tebe tugu mi mnozi.
Krade mi san tisina i misao lijepa,i pitanja dali ce uvijek za me bit tako daleka,a tako vidljiva.
Al stvarno ne vidim na cijelome nebesu,dal ista vrijedi kao pogled tih smedih dubokih ociju.

Opet sam u zabludi,letim bez krila i sta se desiti moze,osim da padnem u dubinu sivila.
Ipak kasno nije,ko zna,dodirnuo sam sna. I sad jedino znam da sam nemogu trcati,zelim stati i plesati na mjecini u njenoj blizini.
Dalek je put,ako ima srece molim ju da mi se pokaze jer ja nemogu sam hvatat zrno iz vrece dok mi oci sjene traze.


Od dana kad je plah ugledao lice njeno,od tog je dana kao i mrtav bio.


Srce jedno

13 prosinac 2005


Stablo ljubavi
led snjezi
a u meni
srce se smijesi

Plava kao rijeka
topla tijela
u srcu me dotakla
i srecu otvorila

Mekan osjecaj
na ramenu put
najlijepsi zagrljaj
i njezan zvuk

Ruka na ruci
usne plove
na kraju te noci
sto jedno se zove


...
26.02.2005.
za osmijeh kojeg cesto na kisi ne vidim

Veceras

05 prosinac 2005


Veceras mjesec opet leti dalekim vjetrima
a ja te opet slijedim tuznim pjesmama
Sjecanja su kao rijeka teku sporo,al ne odlaze
reci sreco,vilo moja dal gledas kroz srce
Dal` u njemu toplina ljubi il ledi vihor grubi
jel` ima koji mracni kutak,da me opet probudi
Neznam,a i strah me sto ti vidis kad me pogledas
nekog koga ni nezelis il nekog kom` se radujes
I gdje da krenem opet ulicom u pothvate sulude
jer samo tugu nocu pijem zaluden od sudbine

Al veceras mozda odletim u mora tvojih ociju
mozda shvatis koliko sanjam o tvom dodiru
Pusti galamu uz koju trcis od livada,koja ti zapovjeda
znam te sreco zelis i ti zagrljeno snivat slobodna
Mene imas bez da sapnes rijeci prelijepe,al`preteske
samo pogledaj u me`,i odvest cu te na mjeseceve izlaske
Gledat cemo svjetlost noci i polja plaha zvjezdana
shvatit ces da si i u mraku lijepa,daha posebna
A kad zvijezda tiho padne,kad se oci zaklope
znaj da sam blizu i veceras,i da cu biti zauvijek







Tek san besani

02 prosinac 2005

Prije nisam mario,za ljubav i za dusu
nisam ni pjesme pisao,a tad mi oci zakisu

Jedne noci besane,na prozoru one moje
kose posve ledene,vidjeh svoje snove

eh odavde,odzdole,tesko je bilo vidjet odsjaj njen
al ni sum nit nocne more,nemogu sprijecit jedan tren

onda kad oci nam se sretnu,pogleda smirena
nalik na pricu onu davnu,ljubavnika iskrena

evo sreco ja cu glumit viteza,jahat cu na konju bijelu
a ti budi moja princeza,u ruci imaj pjesmu moju

pricam tako sapatom,cuje me samo sova stara
placem tako molitvom,nitko ne odgovara

eh tuzan sam jer proso je,pogled njen ukradeni
pa sad neznam kuda,gdje,dal opet u san besani

no hodat ulicom mi draze,il bar sjedit na klupici
pitam se dal ju neko ljubi ili joj laze,nikad mojoj golubici

meni treba da ju netko kao ja,vidi poput mene
al nece,nece nikada,ljubavi nevine

nek me netko ustipne,onako izgleda praznovjerna
pa da mi dusa stalno se ne stegne,zbog tog mirisa opojna

no nista meni ne pomogne,nit godine ni druga
rane zalijecit nemoze,zaboravit sto je tuga

jer nisam ja od onih,sto voze uz sustav zvuk
ja sam vise od starih,meni je drazi sovin huk

eto kisa opet pada,a u meni zelja jedina
dok se toplina raspada,dah njenih usana

u meni hoda zivi miris,i jedan korak plavi
nema rijeci nepostoji opis,jednostavno znam da je onaj pravi

njezin ugodan smijesak,njena halja roza
njen stalan korak,njena u vjetru kosa

sve je njeno, u dubini mene,
cak i u tami netko,podsjeca na sjene

a tako sve pomalo podsjeca,i tihe samotne jeseni
i zelena vedra proljeca,da za njom mi dusa sivi

ko mi uze pogled taj,srecu u dasku vjetra
ko mi ljubi moj san,moj smisao svega

tad zaskripe vrata ulazna,ruka zadrhti srce stade
dal ova pjesma nije prolazna,dal jos ima nade

a njen korak plavi,u mojem smjeru dolazi
dok srce zubori,njeno lice me osvijetli

kaze onda jednom rijecju,sve sto u zivotu zelio sam
unese ume bijelu srecu,mekih toplih usana

e pa tad mi u trenu,ironija i podsmijeh ko vlak odu
sve tuzne misli nestanu,kao kisa prestanu

ni na jezeru ples labuda,nit zov na planini vila
pa ni krv jednoroga,nisu vrijedni njena dodira

za ruku i pod leda,zagrljeni ispod nocnog neba
dok nas ljubav gleda,hodamo tako ja i princeza



........za nekog kome ovo nista ne znaci

michel

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>