Rekao sam
sa usanama tezim od kamena
ljubavi mi potpuna
da zelim te
vise od neba posutog zvijezdama
Ah,sad je i mjesec sam
jer nisi htjela carobna svitanja
ili nekoga
tko ti zelje toplinom ispunjava
istina
i ti imas svojih razloga
Ali djevojcice
znas li da se i danas tresem
kada prodem pokraj tvoje ulice
pa sakrijem suzu u dubinu postelje
gdje same sniju oci moje ranjene
I dok setam
obalama tvojeg pogleda
i tudeg lica umjesto pozdrava
ja zamisljam te u tami
ispod jeseni
kako se jutru veselis
sva rascupana,meni prelijepa
dok letim mirisom tvojih dlanova
No ptice prolaze
tvoje riječi brane letove
promocene mi stare cipele
od čekanja na kisi kraj tebe
sad mraz navlaci oblake
i ledi kao bure sjeverne
Pozdravljam
lisce i tugu sto osjecam
sreca mi se s puta sklanja
dok smeda vrata otvaram
san mi se na oci naslanja
Post je objavljen 28.12.2005. u 10:14 sati.