"Ah šta bih sve dao sada za inekciju hrabrosti!"
Govorio je mladić neobične plavkaste kose samome sebi.Čak i da je kraj njega nekoga bilo,teško bi shvatio značenje njegovih riječi u zaglušujučoj glazbi koja je ispunjavala naguranu prostoriju.
Nekolicina je njih,u povečoj skupini zagrljeno plesala i pjevala,zapravo se više zabavno derala pjesme lakog i nedvosmislenog značenja.
Mnoge su djevojke,često jedna lijepša od druge,prolazile pokraj njega,gledajući ga pomalo zavodnički krajičkom oka.
No nije se obazirao.
Pogled mu se ledeno zabetonirao za kamenu ugrađenu klupicu i osobu naslonjenu na nju.Kosa smeđa,a opet tako plava,gradila mu je snove,oči duboke i tamne ispunjene neopisivim pogledom,sačinjavale su mu želje.
I prije je sanjao djevojke,ali nju je sanjao drugačije,posebno i zamišljeno.Znao je pisati pjesme,čak je i prave priče u zadnje vrijeme počeo sastavljati,a u svima njima nalazila se ona,poput odgovora na teško pitanje.
Pjesma se sada promjenila u neobičnu i jednostavnu,bez riječi ali sa puno ritma.
Vratio je pogled i zadrhtao:
"gdje je sada otišla"
izjurio je van bez razmišljanja i milosti.Srećom po neobičnog mladića odgurnuti ljudi nisu se baš osvrtali,več su samo zagunđali i nastavili svoju priču.
Vani je bilo hladnije,a on je nosio samo bijelu oznojenu i umornu majcu kratkih rukova.Prelazio je pogledom parkiralište i okolnu livadu koja je mirno usnila pod svjetlosti zvijezda.
Kad se njen oblik vratio,pomislio je,sada ili nikada,hrabro izguravši ponos i predrasude.Govor je pripremao još tamo od svježih proljetnih dana,te je ,činilo se napokon pronašao trenutak za njegovu primjenu.
Trava se lagano savijala pod njegovim nesigurnim koracima,budeći livadu.Cvrčci su pjevušili naprijed na putu.
Ali nije bio jedini.Nečiji su kotači glasno i puno lakše budili livadu,a kad su se zaustavili pored nje i kada je vozač skinuo kacigu,svi su cvrčci utihnuli.
Zgodni crnokosi vozač zagrlio je nju,poljubivši ju željno u tople usne.
U jednom trenu,u njegovom je srcu tuga zavladala,pogled mu postade tužan i hladan,a tišina mu se uvukla,poput djeteta u toplu postelju,pod kožu rušeći mu sne stalno iznova,nalik na kišu koja stalno dolazi.

Na stablu bijela je sova skrenula pogled sa svog skromnog obroka i pogledala mladića čudnim pogledom,a onda se preplašila od zvuka kotača i smijeha lijepe djevojke.