sick-E-show
14.02.2006., utorak
Venecijanski karneval
  Uz karneval u Rijeci postoji još jedan, od najpoznatijih i u Evropi a bome i u svijetu, onaj u Veneciji. Početkom 18 st., veliki putnik toga vremena, Joseph Addison u svojim putopisima opisuje svoj boravak u tom talijanskom gradu. „ O karnevalu u Veneciji se svugdje govori. Venecijanci su ljudi koji po prirodi vole i slave život i uživanje, a proslave koje im omogućavaju da sakriju svoj identitet, kao što su karnevali, su posebno omiljeni. Prerušavanje im otvara one mogućnosti koje u običnom, svakodnevnom životu nemaju. Kao začarani postaju netko drugi, sposobniji, ljepši, jači. Mogu slobodno reći da su Amori u Veneciji skloniji intrigama nego u bilo kojoj drugoj zemlji.”    Venecija je bila europski centar uživanja, proslava i ljubavi. Stoljećima su venecijanske kurtizane bile kao kraljice svoje profesije. Još u 16 st. su se pisali katalozi, prije svega za posjetioce grada, u kojima su se mogle naći adrese i posebno živopisni opisi najrafiniranijih i najskupljih dama za zabavu. U to vrijeme pisac Michel de Montagne piše također o svojim susretima sa spomenutim damama i jako se čudi njihovom broju kao i načinu odjevanja. “Sve izgledaju i odjevaju se kao prave princeze. Umjetnost oblačenja i prerušavanja im je dala nadasve čednost, i nigdje u svijetu takve dame nisu cijenjene kao što su u ovom gradu na sjeveru Italije.”   Smatra se da Venecijanci slave svoj karneval još od osnivanja grada, a u toj svojoj dugoj povijesti bilo je perioda kada su bili i zabranjivani u prvom redu zbog kriminalnih radnji koje su se u dane proslave dešavale. U vrijeme kad su gotovo svi na ulicama, prerušeni lopovi bi ulazili u otvorene kuće i odnosili dragocijenosti, a ni ubistva nisu bila rijetka. Prerušeni kriminalci uglavnom nisu nikad bili otkriveni. Početkom 14 st. je uvedena zabrana prerušavanja koja je trajala gotovo 150 godina, ali upravo u toj epohi je maska postigla nevjerovatan napredak. Prerušavanje je bilo nešto što se iz venecijanske krvi nije moglo očistiti, te su vlasti 1606 godine uklonili zabranu.   Džinovi, ženske maske, pajaci, crna lica su upravo u ovom vremenu zabrane doživjeli renesansu. Suvremenici sa početka 17 st. govore o fantastičnim i bizarnim kostimima nebeskih i morskih božanstava, prerušenih grupa sa toliko zlata, perli i dragog kamenja da je za nevjerovati. Spominje se još sedam bogato ukrašenih planeta, konji i trube na čelu kolone i različiti instrumenti u sredini…i svi su pjevali i plesali i svaka maska je imala posebno značenje. S vremenom su se pojavile maske različitih naroda – Turaka, Dalmatinaca, Krećana, Albanaca, Armenaca, crnaca, Nijemaca…zatim maske različitih ekstravagantnih struka kao što su perzijski trgovci svilom, nizozemski mornari, arapske vođe karavana ili ribari. Početak maskenbala je bio u listopadu, da bi se u vrijeme Božića na kratko prekinuo, a onda je opet započinjao po staroj tradiciji 26. prosinca.   U 18 st. maskirana Venecija je sve više dobijala turistički značaj. Kostimi su postajali maštovitiji, raznobojniji, fantastičniji… Može se već govoriti o umjetnosti pravljenja kostima i maski. Kreatori ulažu jako puno mašte, znanja u odabiru prikladnih materijala, vremena, a često i jako puno novca. Zadnjih tridesetak godina, zahvaljujući hotelijerima i turističkim radnicima koji su se žalili na slab priliv gostiju u siječnju i veljači, karneval je oficijelno otvoren upravo u ovim mjesecima. Turisti iz cijelog svijeta dolaze u Veneciju da bi možda nakratko postali neko drugi, i zaboravili svoju, često dosadnu, svakodnevnicu. U odabranom kostimu, sakriveni iza maske, makar na kratko dobijaju novi identitet, a time i osobine posuđene ličnosti, a ponekad i hrabrost da naprave nešto što možda nikada ne bi.    |
- 12:08 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
13.02.2006., ponedjeljak
Trg Svetog Marka
 Arhitekt Jakopo Sansovino je zaslužan za dovršavanje trga (16 stoljeće ). Trgom dominira renesansni toranj Campanile, čiji je zvonik visok 98,5 metara, s kojega se pruža pogled na cijelu lagunu.  Najpoznatija i najraskošnija građevina na trgu je Crkva Svetog Marka, zaštitnika grada Venecije.   Venecija se zbog svog zaštitnika naziva još i Markov grad. Crkva Svetog Marka građena je po uzoru na baziliku Sv. Apostola u Carigradu i na njoj se jasno vidi arhitektura Istoka. Gradnja crkve je započeta u 9. stoljeću. U crkvu su ugrađivani brojni predmeti doveženi sa Istoka kao što su npr. brončani konji iz doba Aleksandra Velikog dopremljeni iz Carigrada i nalaze se na ulazu u crkvu Sv. Marka. |
- 14:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
09.02.2006., četvrtak
Markov grad
 Venecija je grad duge i bogate kako povijesti tako i kulture. Smjestio se u jadranskoj laguni na 118 otoka odjeljenih sa više od 170 kanala, koje dijeli više od 400 mostova. Prvi stanovnici su se doselili sredinom 5. stoljeća. Nedugo nakon doseljenja su osnovali 12 gradskih općina na vodi, a zatim i državu Veneciju, poznatu i pod imenom Serenissima. Venecija je zahvaljujući trgovini i pomorstvu snažno rasla i napredovala, i sredinom 15. stoljeća Mletačka Republika je postala centar kolonijalne imperije i najveća pomorska sila na svijetu. To je bio vrhunac Venecije, središta Mletačke Republike. Otkrićem drugih pomorskih puteva (Amerika), Venecija polako gubi na značenju. Nakon toga dolazi do brojnih ratova u kojima je Venecija gubi većinu svoga teritorija. Hrvati su bili na meti napada Mletačke Republike i brojni hrvatski gradovi bili su pod vlašću Venecije. Poznato je da Venecija leži na stupovima koji su dopeljani iz Velebitskih šuma. Pidružila se Kraljevini Italiji 1866. godine. Venecija je grad bogate povijesti, ali i kulture. Zahvaljujući silnoj moći i bogatstvu njezini su vladari tijekom stoljeća gradili brojne palače, trgove, crkve i druge kulturne znamenitosti. O njima nešto više u narednim postovima. Pozdrav. |
- 12:54 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Malo i o tradiciji zvončara
|
Zvončari su obučeni u mornarske majice s kratkim rukavima i bijele brageše sa crvenom crtom. Oko vrata imaju crveni facol, a na nogama "kopice" i teške postole. Tijelo im je pokriveno s ovčjom kožom na kojoj je obješeno jedno veliko zvono. U rukama nose mačuku, a na glavi, koja im je pokrivena s ovčjom kožom, su dva velika roga. U povorci zvončari imaju takav hod da idu jedan za drugim, dosta široko ili idu u križ i onda zvonima udaraju jako jedan u drugoga. Povorka završava zvončarskim kolom u kojem su zvončari leđima okrenuti jedan od drugoga te jako udaraju zvonima.  Golemim zvonima privezanima niz leđa stvaraju šušur i veselje kućama među koje zalaze. Odjeveni u ovčje runo i životinjske kože, zastrašujućim maskama i rogovima prema pedanju iz legende su tjerali zle duhove, vukove i zimu, prizivljući dolazak proljeća, i s njime novog života. Nešto kasnije, poganski su kultovi pretvoreni u junačke pothvate, na koncu i u puku zabavu. A službena karnevalska povijest stavlja ih u boj s Turcima, ili pak Tatarima. |
- 11:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
blog ko i svaki drugi   Sadržaj bloga Đir po Rijeci Industrijska i tehnička baština Etnografski vremeplov Arheološka baština Riječki karneval 2007 vjeranpas.com BITKA ZA RIJEKU Vinodolski zakonik 60 GODINA Navijacka Frankopani Morčić Karolina Belinić Ivan Kobler Dražen Petrović 16. sezona HNL-a Sveti Vid Rabuzinovo sunce Riječki ljetopis Carnivalfoto Riječki karneval 2006 Venecijanski karneval Trg Svetog Marka Markov grad Tradicija zvončara Zvončar(ke) Krimejska smotra Knjiga žalbi Rijeka kao grad, kao geografski pojam, kao insula u moru drugih gradova, zemalja, granica i htjenja. Flumen Sancti Viti, St. Veit am Phlaum, Fiume - ON, Citta di Fiume - ONA. Grad - Citta - ONA mlada djevojka, vila prelijepa, iz neslućenih daljina a ipak blizu, zdrava naša gradska ljepotica, čista, prepuna očekivanja, lakih pokreta, suptilne igre, božanskih koraka, poželjna žena, željna zaštite i ljubavi, sigurnosti, hrli u zagrljaj majke, "vraća" se majci zaštitnici, hraniteljici, majci jedinoj i voljenoj. Fiume - ON vladar dubina, muški lik, jak i postojan, poetičan u svojem vizualno aludiranom mitološkom porijeklu, čvrsto stoji na mjestu garantirajući pobjedu i mir. Kraj njega iz nepresušnog vrča voda teče kao simbol pokreta i budućnosti... Žena - što čvrstom voljom pokazuje put dobrodošlima i onima koji to već nisu. Savjest i kuratorica "naših interesa". Kreatorica naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Žena - djevojka - akt - opet alegorijski prikaz poželjne mlade Rijeke što nam kao ljepotica garantira estetski i svaki drugi užitak i prosperitet. "Indeficienter" - voda nepresušna, kao vječiti simbol promjene i nečeg budućeg. Kao alegorija za grad, za postojanje... Govoreći jezikom riječkim - fjumanskim ili nekim drugim, viđena u tuđim snovima, snivana, viđena od sebe same, željna takva, sva puna ushita, mladalačke energije i poleta, Rijeka - djevojka mlada i čedna , što hrli u zagrljaj majke, ili pak ljepotica neiskusna što opsjednuta ne zna kuda bi, kako i s kim bi. U tim povijesnim izmaglicama ipak najviše prikazivana bila je kao žena, djevojka, što u vilinskoj igri stremi ka budućnosti... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||