Marketing
Venecijanski karneval
Uz karneval u Rijeci postoji još jedan, od najpoznatijih i u Evropi a bome i u svijetu, onaj u Veneciji.
Početkom 18 st., veliki putnik toga vremena, Joseph Addison u svojim putopisima opisuje svoj boravak u tom talijanskom gradu.
„ O karnevalu u Veneciji se svugdje govori. Venecijanci su ljudi koji po prirodi vole i slave život i uživanje, a proslave koje im omogućavaju da sakriju svoj identitet, kao što su karnevali, su posebno omiljeni.
Prerušavanje im otvara one mogućnosti koje u običnom, svakodnevnom životu nemaju.
Kao začarani postaju netko drugi, sposobniji, ljepši, jači.
Mogu slobodno reći da su Amori u Veneciji skloniji intrigama nego u bilo kojoj drugoj zemlji.”
Venecija je bila europski centar uživanja, proslava i ljubavi. Stoljećima su venecijanske kurtizane bile kao kraljice svoje profesije.
Još u 16 st. su se pisali katalozi, prije svega za posjetioce grada, u kojima su se mogle naći adrese i posebno živopisni opisi najrafiniranijih i najskupljih dama za zabavu.
U to vrijeme pisac Michel de Montagne piše također o svojim susretima sa spomenutim damama i jako se čudi njihovom broju kao i načinu odjevanja.
“Sve izgledaju i odjevaju se kao prave princeze. Umjetnost oblačenja i prerušavanja im je dala nadasve čednost, i nigdje u svijetu takve dame nisu cijenjene kao što su u ovom gradu na sjeveru Italije.”
Smatra se da Venecijanci slave svoj karneval još od osnivanja grada, a u toj svojoj dugoj povijesti bilo je perioda kada su bili i zabranjivani u prvom redu zbog kriminalnih radnji koje su se u dane proslave dešavale.
U vrijeme kad su gotovo svi na ulicama, prerušeni lopovi bi ulazili u otvorene kuće i odnosili dragocijenosti, a ni ubistva nisu bila rijetka.
Prerušeni kriminalci uglavnom nisu nikad bili otkriveni.
Početkom 14 st. je uvedena zabrana prerušavanja koja je trajala gotovo 150 godina, ali upravo u toj epohi je maska postigla nevjerovatan napredak. Prerušavanje je bilo nešto što se iz venecijanske krvi nije moglo očistiti, te su vlasti 1606 godine uklonili zabranu.
Džinovi, ženske maske, pajaci, crna lica su upravo u ovom vremenu zabrane doživjeli renesansu.
Suvremenici sa početka 17 st. govore o fantastičnim i bizarnim kostimima nebeskih i morskih božanstava, prerušenih grupa sa toliko zlata, perli i dragog kamenja da je za nevjerovati.
Spominje se još sedam bogato ukrašenih planeta, konji i trube na čelu kolone i različiti instrumenti u sredini…i svi su pjevali i plesali i svaka maska je imala posebno značenje.
S vremenom su se pojavile maske različitih naroda – Turaka, Dalmatinaca, Krećana, Albanaca, Armenaca, crnaca, Nijemaca…zatim maske različitih ekstravagantnih struka kao što su perzijski trgovci svilom, nizozemski mornari, arapske vođe karavana ili ribari.
Početak maskenbala je bio u listopadu, da bi se u vrijeme Božića na kratko prekinuo, a onda je opet započinjao po staroj tradiciji 26. prosinca.
U 18 st. maskirana Venecija je sve više dobijala turistički značaj.
Kostimi su postajali maštovitiji, raznobojniji, fantastičniji… Može se već govoriti o umjetnosti pravljenja kostima i maski.
Kreatori ulažu jako puno mašte, znanja u odabiru prikladnih materijala, vremena, a često i jako puno novca.
Zadnjih tridesetak godina, zahvaljujući hotelijerima i turističkim radnicima koji su se žalili na slab priliv gostiju u siječnju i veljači, karneval je oficijelno otvoren upravo u ovim mjesecima. Turisti iz cijelog svijeta dolaze u Veneciju da bi možda nakratko postali neko drugi, i zaboravili svoju, često dosadnu, svakodnevnicu. U odabranom kostimu, sakriveni iza maske, makar na kratko dobijaju novi identitet, a time i osobine posuđene ličnosti, a ponekad i hrabrost da naprave nešto što možda nikada ne bi.
Post je objavljen 14.02.2006. u 12:08 sati.