sick-E-show
09.02.2006., četvrtak
Malo i o tradiciji zvončara
|
Zvončari su obučeni u mornarske majice s kratkim rukavima i bijele brageše sa crvenom crtom. Oko vrata imaju crveni facol, a na nogama "kopice" i teške postole. Tijelo im je pokriveno s ovčjom kožom na kojoj je obješeno jedno veliko zvono. U rukama nose mačuku, a na glavi, koja im je pokrivena s ovčjom kožom, su dva velika roga. U povorci zvončari imaju takav hod da idu jedan za drugim, dosta široko ili idu u križ i onda zvonima udaraju jako jedan u drugoga. Povorka završava zvončarskim kolom u kojem su zvončari leđima okrenuti jedan od drugoga te jako udaraju zvonima.  Golemim zvonima privezanima niz leđa stvaraju šušur i veselje kućama među koje zalaze. Odjeveni u ovčje runo i životinjske kože, zastrašujućim maskama i rogovima prema pedanju iz legende su tjerali zle duhove, vukove i zimu, prizivljući dolazak proljeća, i s njime novog života. Nešto kasnije, poganski su kultovi pretvoreni u junačke pothvate, na koncu i u puku zabavu. A službena karnevalska povijest stavlja ih u boj s Turcima, ili pak Tatarima. |
- 11:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
blog ko i svaki drugi   Sadržaj bloga Đir po Rijeci Industrijska i tehnička baština Etnografski vremeplov Arheološka baština Riječki karneval 2007 vjeranpas.com BITKA ZA RIJEKU Vinodolski zakonik 60 GODINA Navijacka Frankopani Morčić Karolina Belinić Ivan Kobler Dražen Petrović 16. sezona HNL-a Sveti Vid Rabuzinovo sunce Riječki ljetopis Carnivalfoto Riječki karneval 2006 Venecijanski karneval Trg Svetog Marka Markov grad Tradicija zvončara Zvončar(ke) Krimejska smotra Knjiga žalbi Rijeka kao grad, kao geografski pojam, kao insula u moru drugih gradova, zemalja, granica i htjenja. Flumen Sancti Viti, St. Veit am Phlaum, Fiume - ON, Citta di Fiume - ONA. Grad - Citta - ONA mlada djevojka, vila prelijepa, iz neslućenih daljina a ipak blizu, zdrava naša gradska ljepotica, čista, prepuna očekivanja, lakih pokreta, suptilne igre, božanskih koraka, poželjna žena, željna zaštite i ljubavi, sigurnosti, hrli u zagrljaj majke, "vraća" se majci zaštitnici, hraniteljici, majci jedinoj i voljenoj. Fiume - ON vladar dubina, muški lik, jak i postojan, poetičan u svojem vizualno aludiranom mitološkom porijeklu, čvrsto stoji na mjestu garantirajući pobjedu i mir. Kraj njega iz nepresušnog vrča voda teče kao simbol pokreta i budućnosti... Žena - što čvrstom voljom pokazuje put dobrodošlima i onima koji to već nisu. Savjest i kuratorica "naših interesa". Kreatorica naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Žena - djevojka - akt - opet alegorijski prikaz poželjne mlade Rijeke što nam kao ljepotica garantira estetski i svaki drugi užitak i prosperitet. "Indeficienter" - voda nepresušna, kao vječiti simbol promjene i nečeg budućeg. Kao alegorija za grad, za postojanje... Govoreći jezikom riječkim - fjumanskim ili nekim drugim, viđena u tuđim snovima, snivana, viđena od sebe same, željna takva, sva puna ushita, mladalačke energije i poleta, Rijeka - djevojka mlada i čedna , što hrli u zagrljaj majke, ili pak ljepotica neiskusna što opsjednuta ne zna kuda bi, kako i s kim bi. U tim povijesnim izmaglicama ipak najviše prikazivana bila je kao žena, djevojka, što u vilinskoj igri stremi ka budućnosti... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||